VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Sud

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj predmeta

58 0 P 178284 24 Rev

Datum odluke

24. 12. 2024.

Vrsta odluke

presuda

Nivo suda

Vrhovni sud

Nadležnost

Federacija Bosne i Hercegovine

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, predmet 58 0 P 178284 24 Rev, odluka od 2024-12-24. Ishod: revizija odbijena.

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 58 0 P 178284 24 Rev Sarajevo, 24.12.2024. godine Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Gorana Nezirovića , kao predsjedn ika vijeća, Sanele Kovač -Grabonjić i dr. sc. Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Preduzeća za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalidnih osoba „Colorservis“ društvo ograničene odgovornosti sa sjedištem u ulici Kralja Petra Krešimira IV broj 4. Mostar, koga zastupa punomoćnik Niko Batinić, advokat iz Mostara, protiv tuženih: 1. „Colorex“ društvo ograničene odgovornosti za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom sa sjedištem u ulici Kneza Višeslava broj 14., Mostar, koga zastupa punomoćnik Nermin Vila, advokat iz Sarajeva, 2. J . G., ulica ... M., koju zastupa punomoćnik Nermin Vila, advokat iz Sarajeva 3. D. G., ulica .... M., koga zastupa punomoćnik Nermin Vila, adv okat iz Sarajeva , 4. A3 društvo ograničene odgovornosti za graditeljstvo i projektovanje Široki Brijeg sa sjedištem u ulici Fra Didaka Buntića 64., Široki Brijeg, ko ga zastupa punomoćnik Nikola Sivirić, advokat iz Čitluka, 5. „Daca Commerce“ društvo ograni čene odgovornosti sa sjedištem na adresi Put za Aluminijski kombinat b.b. Mostar, ko ga zastupaju punomoćnici Miro Kebo, Semir Guzin, Azer Guzin i Anel Droce, advokati iz Zajedničke advokatske kancelarije Kebo&Guzin iz Mostara, radi utvrđenja ništavosti ugo vora, vrijednost spora 150.000,00 KM, te po protivtužb ama prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, trećetuženog D. G. i petotuženog „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar, radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora i izjave, vrijednost spora 100.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženih-protivtužitelja „Colorex“ d.o.o. Mostar, D . G. i “Daca Commerce“ d.o.o. Mostar, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj: 58 0 P 178284 23 Gž od 27.12.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24.12.2024. godine donio je: P R E S U D U Revizije se odbijaju. Odbija se zahtjev tuženog D. G. za naknadu troškova revizijskog postupka. O b r a z l o ž e nj e Prvostepenom presudom Općinskog suda u Mostaru, broj: 58 0 P 178284 16 P od 02.06.2023. godine odlučeno je: „I Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi: 1. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji opreme zaveden u broj protokola tužitelja ... i broj protokola prvotuženog ... a koji je zaključen između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar i prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, dana 22.06.2015.godine; 2. Slijedom prednjeg utvrđenja obavezuje se prvotuženi „Colorex“ d.o.o. Mostar, da preda u posjed i raspolaganje tužitelju, Colorservis d.o.o. Mostar strojeve i opremu i to: - Stroj za horizontalnu signalizaciju marke Hoffman model H-18 Univerzal, zemlja porijekla Njemačka broj: 190/0005; 2 - Rezervoar za boju 460litara marke Hoffman, Model H-18 Univerzal, zemlja porijekla Češka, tvornički broj PB 155154; - Nadogradnja za hladnu plastiku od stroja Hoffman H-18 Univerzal, Hardamn UH a.s. zemlja porijekla Češka Republika; - Freza za skidanje oznaka sa površine betona i asfalta proizvođača Graco, godina proizvodnje 2014., zemlja porijekla SAD, serija BA926, broj: F14D; - Stroj za horizontalnu signalizaciju proizvođača Graco, model Line Lazar IV 200 HS, zemlja porijekla SAD, serija BA 1721, broj: B130; - Automatski stroj za raspršavanje perle Dispegglass 4.19, proizvođača Graco, zemlja porijekla Španjolska, serijski broj: 621406339, godina proizvodnje 2014.; - Teretno vozilo proizvođača Mercedes Benz, model S. 313 cdi, godina proizvodnje 2005., broj motora 61138151093018, broj šasije ...; - Priključno vozilo marke SŠK Tip APG, Model 3500 C-121213 broj šasije ..., zemlja porijekla Slovenija; sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja; II Djelimično se usvaja tužbeni zahtjev, te je prvotuženi, Colorex d.o.o. Mostar, dužan isplatiti tužitelju, Colorservis d.o.o. Mostar, na ime iznajmljivanja opreme, strojeva i radne snage po osnovu Ugovora o najmu radne snage i opreme od 05.01.2015.g odine ukupan iznos od 23.400,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30.06.2015.godine do konačne isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja; U odnosu na drugotuženu, tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu drugotužena, J. G. isplati, na ime iznajmljivanja opreme iznos od 23.400,00 KM, se odbija kao neosnovan. III Usvaja se tužbeni zahtjev te se utvrđuje se da je ništava Izjava o kompenzaciji zaključena između tužitelja, Colorservis d.o.o. i prvotuženog, Colorex d.o.o. dana 17.07.2015.godine; IV Usvaja se tužbeni zahtjev te se utvrđuje se da je ništav Ugovor o privremenom i povremenom ustupanju radne snage broj ... zaključen između tužitelja, Colorservis d.o.o. i provotuženog, Colorex d.o.o. dana 26.01.2015.godine; V Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu slijedom prednjeg utvrđenja (da je Ugovor o privremenom i povremenom ustupanje radne snage, ništav), prvotuženi, Colorex d.o.o. i drugotužena, J. G., solidarno isplate ukupan iznos od 18.360,00 KM i to: Iznos od 4.320,00 KM temeljem Računa broj 4/15 od 31.01.2015.godine; Iznos od 2.246,40 KM temeljem Računa 07/15 od 31.03.2015.godine; Iznos od 11.793,60 KM temeljem Računa broj 22/15 od 30.06.2015.godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana utuženja pa do konačne isplate; VI Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se ponište Ugovori o djelu zaključeni između tužitelja, Colorservis d.o.o. i trećetuženog, D. G. broj: U... od 01.05.2012.godine; broj: U-... od 04.01.2013. godine; broj: U-... od 03.01.2014. godine; U-... od 05.01.2015.godine, te da se poništi Ugovor o preuzimanju duga zaključen između tužitelja, Col orservis“ d.o.o.; trećetuženog, G . D. i prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar dana 30.06.2015.godine, te da slijedom prednjeg poništenja prvotuženi, Colorex d.o.o. Mostar, drugotužena, J . G. i trećetuženi, D. G. solidatno isplate tužitelju ukupan iznos od 76.516,17 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2015.godine do konačne isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja; 3 VII Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi: 1. Utvrđuje se da su ništavi ugovori zaključeni izmeđ u tužitelja, Colorservis d.o.o. i trećetuženog, G. D. i to: Ugovor o djelu broj: U... od 01.05.2012. godine; Ugovor o djelu broj: U... od 04.01.2013. godine; Ugovor o djelu broj: U...od 03.01.2014. godine; Ugovor o djelu broj: U... od 05.01.2015. godine, 2. Slijedom prednjeg utvrđenja, dužan je trećetuženi, G . D., vratiti/isplatiti tužitelju, Colorservis d.o.o. iznos od 39.982,04 KM; VIII Usvaja se tužbeni zahtjev te se utvrđuje da je ništav Ugovor o preuzimanju duga zaključen između tužitelja, Colorservis d.o.o. Mostar; trećetuženog, G . Dr. i prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, dana 30.06.2015.godine IX Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu, slijedom utvrđenja iz stava VII i VIII ove presude, prvotuženi, Colorex d.o.o., drugotužena, J. G. i trećetuženi, D. G., isplate iznos od 97.603,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana utuženja do kančne isplate; X Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se poništi Ugovor o cesiji zaključen 17.07.2015.godine između tužitelja, Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao cedenta, prvotuženog, Colorex“ d.o.o. Mostar, kao cesionara i četvrtotuženog, A3 d.o.o. Mostar, kao cesusa; XI Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi: Utvrđuje se da je ništav Ugovor o cesiji zaključen 17.07.2015.godine između tužitelja, Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao cedenta, prvotuženog, Colorex“ d.o.o. Mostar, kao cesionara i četvrtotuženog, A3 d.o.o. Mostar, kao cesusa; Slijedom prednjeg utvrđe nja dužni su prvotuženi, Colorex d.o.o; drugotužena, J . G. i četvrtotuženi A3 d.o.o. Mostar, solidarno isplatiti tužitelju , Colorservis d.o.o. Mostar, iznos od 21.086,84 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana utuženja do konačne isplate; XII Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se poništi Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015.godine između tužitelja, Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga; prvotuženog, Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, Daca Commerce d.o.o. Mostar, kao povjerioca; XIII Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji tužitelj traži da se utvrdi da je ništav Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015.godine između tužitelja, Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga; prvotuženog, Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, Daca Commerce d.o.o. Mostar, kao povjerioca; XIV Usvaja se tužbeni zahtjev te su prvotuženi, Colorex d.o.o. Mostar i drugotužena, J . G., dužni solidarno isplatiti tužitelju, Colorservis d. o.o. Mostar, na ime naknade materijalne štete 4 zbog neapliciranja na tenderima ukupan iznos od 5.089.55 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01.07.2015.godine pa do konačne isplate; Preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev u iznosu od 21.657,71 KM, na ime naknade materijalne štete se odbija, kao neosnovan; XV Odbija se protivtužbeni zahtjev prvotuženog, Colorex d.o.o. Mostar koji glasi: 1. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o kupoprodaji opreme za ključen dana 22.06.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao kupca i tuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao prodavatelja; 2. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o privremenom i povremenom ustupanju radne snage broj ... zaključen dana 26.01.2015.godine između prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja i tužitelja „Colorservis“ d.o.o. Mosar, kao primaljelja; 3. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o djelu broj: U ... od 01.05.2012.godine; Ugovor o djelu broj: U ...od 04.01.2013.godine; Ugovor o djelu broj: U ... od 05.01.2015.godine, svi zaključeni između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar i trećetuženog, G. D.; 4. Utvđuje se da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen dana 30.06.2015.godine između tu žitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i trećetuženog, Gabrić Dragana, kao povjerioca; 5. Utvđuje se da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen dana 17.07.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i trećetuženog, G . D., kao povjerioca; 6. Utvrđuje se da je pravno valjana Izjava o kompenzaciji zaključena dana 17.07.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar i prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar; XVI Usvaja se protivtužbeni zahtjev prvotuženog, Colorex d.o.o. Mostar koji glasi: 1. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o cesiji zaključen dana 17.07.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao cedenta, četvrttuženog, A3 d.o.o. Široki Brijeg, kao cesusa i prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao cesionara; 2. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen dana 17.07.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, Daca Comerce d.o.o. Mostar, kao povjerioca; XVII Odbija se protivtužbeni zahtjev prvotuženog, Colorex d.o.o. Mostar kojim traži da mu tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, na ime izmakle koristi, naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 25.467,30 KM sa zakonskom zateznom kam atom od 27.11.2015. godine pa do konačne isplate, uz naknadu troškova postupka; XVIII Odbija se eventualni protivtužbeni zahtjev provotuženog, Colorex d.o.o. : 5 1. Dužan je tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar isplatiti prvotuženom „Colorex“ d.o.o. Mostar iznos od 93.430,86 KM (kupoprodaja opreme) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2015. godine; 2. Dužan je tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar isplatiti prvotuženom „Colorex“ d.o.o. Mostar iznos od 11.793,60 KM (najam radne snage) sa zak onskom zateznom kamatom počev od 01.07.2015. godine do konačne isplate; 3. Dužan je tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar na ime izvršenih uplata i izmirenih obaveza po osnovu preuzetih dugovanja prema trećetuženom, G. D., isplatiti prvotuženom „Colorex“ d.o.o. Mostar iznos od 97.603,01 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2015. godine do konačne isplate; 4. Dužan je tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar na ime izvršenih uplata i izmirenih obaveza po osnovu preuzetih dugovanja prema društvu „ Lamina“ d.o.o., isplatiti prvotuženom „Colorex“ d.o.o. Mostar iznos od 1.624,69 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22.09.2015. godine do konačne isplate; XIX Usvaja se evenutalni protivtužbeni zahtjev prvotuženog, te je trećetuženi, G . D., dužan na ime izvršenih uplata po Ugovoru o djelu i Ugovoru o preuzimanju duga isplatiti prvotuženom „Colorex“ d.o.o. Mostar iznos od 97.603,01 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate; XX Odbija se protivtužbeni zahtjev trećetuženog, G. D., koji glasi: 1. „Utvrđuje se da su pravno valjani: Ugovor o djelu broj: U -05-2012 od 01.05.2012.godine; Ugovor o djelu broj: U -01-2013 od 04.01.2013.godine; Ugovor o djelu broj: U -01-2014 od 03.01.2014.godine i Ugovor o djelu U-01-2015 od 05.01.2015.godine, svi zaključeni između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar i trećetuženog, G. D.“; 2. „Utvđuje se da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen dana 30.06.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mo star, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i trećetuženog, G . D., kao povjerioca“; XXI Odbija se eventualni protivtužbeni zahtjev trećetuženog, G. D. kojim traži da mu tužitelj, „Colorservis“ d.o.o. Mostar isplatiti iznos od 76.516,17 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2015.godine, uz naknadu troškova postupka; XXII Usvaja se protivtužbeni zahtjev petotuženog, Daca Commerce d.o.o. Mostar te se utvrđuje da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen dana 17.07.2015.godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, Daca Comerce d.o.o. Mostar, kao povjerioca. XXIII Dužan je tužitelj, Colorservis d.o.o. Mostar naknadi troškove postupka četvrtotuženom, A3 d.o.o. Široki Brijeg u iznosu od 8.937,50 KM i petotuženom, Daca Commerce d.o.o. Mostar u iznosu od 5.223,20 KM, u roku od 30 dana; 6 XXIV Dužan je prvotuženi, Colore x d.o.o. Mostar; drugotužena, J . G. i trećetuženi, D . G., tužitelju, Colorservis d.o.o. Mostar, naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.289,40 KM, u roku od 30 dana.“ Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 58 0 P 178284 23 Gž od 27.12.2023. godine odlučeno je: „Žalba tužitelja djelomično se uvažava, pa se prvostepena presuda preinačava: u stavu XI, tako da se utvrđuje da je ništav Ugovor o cesiji zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao cedenta, prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao cesionara i četvrtotuženog, „A3“ d.o.o. Mostar, kao cesusa, a slijedom prednjeg utvrđenja dužan je tuženi „Colorex“ d.o.o isplatiti tužitelju „Colorservis“ d.o.o. Mostar iznos od 21.086,84 KM zajedno sa zako nskom zateznom kamatom počevši od 16.05.2016. godine kao dana utuženja do konačne isplate; u stavu XIII tako da se utvrđuje da je ništav Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga; prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca; u stavu XVI tako da se odbija protivtužbeni zahtjev prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar kojim traži da se utvrde pravno valjanim Ugovor o cesiji zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao cedenta, četvrtotuženog, „A3“ d.o.o. Mostar, kao cesusa i prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar kao cesionara i Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015 . godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, „Daca Comerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca; u stavu XXII tako da se odbija protivtužbeni zahtjev peto tuženog „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar kojim traži da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzim atelja duga i petotuženog „Daca Comerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca. U stavu XIX prvostepena presuda se ukida i protivtužba odbacuje u dijelu kojim tuženi „Colorex“ d.o.o. traži da tuženi D . G. na ime izvršenih uplata „Colorex“ d.o.o. Mostar isplati iznos od 97.603,01 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate. Žalba tuženih „Colorex“ d.o.o. i J . G. djelomično se uvažava, pa se prvostepena presuda preinačava u stavu XIV, tako da se odbija tužbeni zahtjev tužit elja kojim traži da mu na ime naknade materijalne štete zbog neapliciranja na tenderima prvotuženi „Colorex“ d.o.o. Mostar i drugotužena J. G. solidarno isplate 5.089.55 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01.07.2015.godine pa do konačne isplate. U ostalom pobijanom dijelu žalbe tužitelja, tuženih „Colorex“ d.o.o. i J . G. i u cijelosti žalba tuženog D. G. odbijaju se kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđuje. Ukida se odluka o parničnim troškovima i predmet vraća prvostepenom sudu radi odluke o eventualnom protivtužbenom zahtjevu i troškovima postupka.“ Protiv drugostepene presude reviziju su blagovremeno izjavili tuženi Colorex“ d.o.o. Mostar, D. G. i “ Daca Commerce“ d.o.o. Mostar. 7 Tuženi Colorex d.o.o. drugostepenu presudu pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži u svim dijelovima u kojima je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, a odbijen protivtužbeni zahtjev prvotuženog izuzev stavke XIX, drugostepena presuda u odnosu na ovog tuženog preinači, odnosno pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak. Tuženi D . G. drugostepenu presudu pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne pr imjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, drugostepena presuda u odnosu na ovog tuženog preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja pod stavkama VII i VIII, a usvoji protivtužbeni zahtjev revidenta pod tačkama XX i XXI te obaveže tužitelj da revidentu naknade troškove parničinog postupka ili da drugostepenu presudu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak. Tuženi Daca commerce d.o.o. Mostar, drugostepenu presudu pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, drugostepena presuda u odnosu na ovog tuženog preinači, na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostepena presuda tj. odbije eventualni tužb eni zahtjev tužitelj a pod tačkom XIII izreke prvostepene presude te usvoji protivtužbeni zahtjev ovog tuženog pod tačkom XXII izreke prvostepen presude U podnesenom odgovoru na reviziju tuženih, tužitelj je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizije odbiju kao neosnovane. Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku F BiH1 (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio: Revizije nisu osnovane. Relevantno činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, za koje je vezan i revizijski sud (član 240. stav 2. ZPP), može se rezimirati na slijedeći način: - Tužitelj je registrovan kao društvo ograničene odgovornosti, sa sjedištem u ul. kralja Petra Krešimira IV broj 5 u Mostaru, za djelatno st zbrinjavanja invalida, molerskih, farbarskih i ostalih završnih radova, a jedan od osnivača je tužena J. G. sa udjelom od 26%; - Prema notarski obrađenoj ispravi broj: OPU IP ... od 19.10.2009. godine, tužena J. G. je odlukom Nadzornog odbora tužitelja dana 19.10.2009. godine imenovana za direktor icu tužitelja, a ove dužnosti je razriješena 24.08.2015. godine, također odlukom Nadzornog odbora tužitelja; - Postoje dvije verzije Statuta tužitelja broj ... od 25.06.2005. godine: Statut koji sadrži odredbe o Nadzornom odboru i Statut koji ne sadrži odredbe o Nadzornom odboru; - Tužena J. G. je kao ... tužitelja 22.08.2014. godine na vlastiti zahtjev donijela Odluku (bez protokolarnog broja) kojom sebi odobrava dodatno angažovanje k roz radni odnos na neodređeno vrijeme u drugom preduzeću; - Tuženi „Colorex“ d.o.o. Mostar je registrovan dana 28.08.2014. godine, sa sjedištem na istoj adresi kao i tužitelj, u ulici kralja Petra Krešimira IV b.b, Mostar. Osnivač ovog privrednog društva je tuženi D. G., sin tužene J . G., a društvo je registrovano za djelatnost građevinsko - zanatskih radova i brigu za lica sa invaliditetom. Tužena J . G. i u ovom društvu bila lice 1 „Službene novine F BiH“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 8 ovlašteno za njegovo zastupanje od osnivanja. Promjena sjedišta društva na adresu ulica kneza Višeslava broj 14, Mostar je izvršena dana 09.02.2015. godine, istovremeno sa prenosom 100%-tnog udjela na T. G., supruga tužene J. G. i oca tuženog D. G.; - Privredno društvo „Jurinović“ d.o.o. Mostar, PJ „Auto Plazza Mostar“ osnovali su 1995. godine tužena J . G. sa udjelom od 38% i njen brat M . Z. sa udjelom od 62%, a 25.09.2015. godine tužena je svoj udio prenijela na brata; - Društvo „Jurinović“ ispostavilo je tužitelju račun broj 425/14 od 22. 12. 2014. godine za motorno vozilo Mercedes Sprinter, proizvedeno 2005. godine, broj motora 61138151093018, broj šasije ..., na iznos od 25.000,00 KM sa PDV-om; - Tužena J . G. je kao ... tužitelja, bez prethodne odluke Nadzornog odbora ili Skupštine tužitelja, dana 22.06.2015. godine donijela Odluku o prodaji navedenog teretnog motornog vozila Mercedes Sprinter i Odluku o prodaji opreme za horizontalnu signalizaciju; - Tužena J. G. je u svojstvu ... tužitelja i ... tuženog „Colorex“ zaključila ugovor od 22.06.2015. godine (zaveden u protokol tuži telja pod broj 146/15 i broj protokola prvotuženog 93/15) o kupoprodaji opreme, kojim ugovorom tužitelj prodaje tuženom „Colorex“ za ukupnu cijenu od 93.430,86 KM: s troj za horizontalnu signalizaciju marke Hoffman model H -18 Univerzal, zemlja porijekla Njemačka broj 190/0005; rezervoar za boju 460 litara marke Hoffman, Model H-18 Univerzal, zemlja porijekla Češka, tvornički broj PB 155154; nadogradnja za hladnu plastiku od stroja Hoffman H -18 Univerzal, Hardamn UH a.s. zemlja porijekla Češka Republika; freza za skidanje oznaka sa površine betona i asfalta proizvođača Graco, godina proizvodnje 2014., zemlja porijekla SAD, serija BA926, broj: F14D; stroj za horizontalnu signalizaciju proizvođača Graco, model Line Lazar IV 200 HS, zemlja porijekla SAD, serija BA 1721, broj: B130; automatski stroj za raspršavanje perle Dispegglass 4.19, proizvođača Graco, zemlja porijekla Španjolska, serijski broj: 621406339, godina proizvodnje 2014.; teretno vozilo proizvođača Mercedes Benz, model Sprinter 313 cdi, godina proizvodnje 2005., broj motora ..., broj šasije ...; priključno vozilo marke SŠK Tip APG, Model 3500 C -121213 broj šasije ..., zemlja porijekla Slovenija; kompresor za zrak; - Tužena Janja Gabrić je u ime tužitelja i u ime tuženog „Colorex“ zaključila ugovor od 05.01.2015. godine o najmu radne snage i opreme, prema kojem tužitelj radnu snagu i opremu iznajmljuje tuženom Colorex d.o.o. uz naknadu od 10,00 KM/sat, te je izdat račun br. 15/15 na iznos od ukupno 23.400,00 KM, a ugovor je sporazumno raskinut 06.07.2015. godine; - Tužena J. G. je u ime tužitelja i u ime tuženog Colorex zaključila ugovor od 26.01.2015. godine o privremenom i povremenom ustupanju radne snage na određeno vrijeme, prema kojem tuženi Colorex ustupa radnu snagu tužitelju po cijeni od 20,00 KM/sat, te je izdat račun br. 22/15 na iznos od ukupno 11.793,60 KM; - Tužena J. G. je u svojstvu ... tužitelja zaključila ugovore o djelu sa svojim sinom, tuženim D. G. za 201 2., 2013., 2014. i 2015. godinu, koji ugovori su Odlukom o računovodstvenom tretmanu od 05.01.2015. godine retroaktivno evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja, kao ispravka knjigovodstvene greške; - Tužena J. G. je u ime tužitelja i u i me tuženog „Colorex“ zaključila ugovor o preuzimanju duga od 30.06.2015. godine, na temelju Ugovora o djelu ( za 2013., 2014.. i 2015 . godinu), kojim ugovorom tužitelj ustupa tuženom „Colorex“ dug prema D . G. u iznosu od 76.516,17 KM, a ugovorom o preuzimanju duga od 17.07.2015. godine tužitelj ustupa tuženom „Colorex“ dug prema D. G. u iznosu od 21.086,84 KM; - Tužena J. G. je u ime tužitelja, kao cedenta i u ime tuženog „Colorex“, kao cesionara, sa tuženim „A3“ d.o.o. Široki Brijeg, kao cesusom, zaključila ugovor o cesiji od 17.07.2015. godine, kojim je tužitelj svoja potraživanja od tuženog „A3“ d.o.o. Široki Brijeg u iznosu od 21.086,84 KM ustupio tuženom „Colorex“ čime je tuženi „Colorex“ podmirio svoje potraživanje od tužitelja po Ugovoru o preuzimanju duga od 17.07.2015. godine; 9 - Tužena J . G. je u ime tužitelja, kao ustupioca duga i u ime tuženog „Colorex“, kao preuzimatelja duga, sa tuženim „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar, kao povjeriocem, zaključila ugovor o preuzimanju duga od 17.07.2015. godine, kojim je tuženi „Colorex“ preuzeo obavezu da izmiri dug prema povjeriocu na temelju ispostavljenih faktura u iznosu od 31.610,07 KM; - Tužena J . G. je u ime tužitelja, kao ustupioca duga i u ime tuženog „Colo rex“, kao preuzimatelja duga, sa tuženim „Lamina“ d.o.o. Mostar, kao povjeriocem, zaključila ugovor o preuzimanju duga od 17.07.2015. godine, kojim je tuženi „Colorex“ preuzeo obavezu da izmiri dug prema povjeriocu na temelju ispostavljenih faktura u iznosu od 1.624,69 KM; - Tužena J. G. je u ime tužitelja i tuženog „Colorex“ izjavom od 17. 07. 2015. godine izvršila kompenzaciju međusobnih obaveza u iznosu od 116.830,86 KM (potraživanja tužitelja su 93.430,86 + 23.400,00 KM, a potraživanja tuženog „Colorex“ su 76.516,17 + 31.610,07 + 1.624,69 + 11.793,60); - Tužitelj u periodu od 01.01.2010. do 31.01.2016. godine nije imao dospjelih neizmirenih poreskih obaveza, obaveze nisu izmirene za period od 01.02.2016. do 31.07.2017. godine, a računi su mu prvi put blokirani 08.05.2018. godine; - Knjigovodstvena vrijednost imovine tužitelja iskazana u Bilanci stanja na dan 31.12.2004. godine iznosi 348.850,00 KM (1/3 = 116.283,33 KM), dok je knjigovodstvena vrijednost opreme i transportnih sredstava na dan 30.06.2015. godine iznosila 115.629,26 KM i ista je manja od 1/3 knjigovodstvene vrijednosti. U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev na osnovu slijedećih pravnih zaključaka - da prema čl. 28. i čl. 30. Statuta tužitelja direktor nema ograničenja da ista osoba bude direktor u dvije firme: - da je djelatnost tuženog „Colorex“ razvrstana kao djelatnost socijalne zaštite, koja nije profitnog karaktera, ali da je tuženi registrovan i za druge djelatnosti pa m u nije isključeno ostvarivanje prihoda i profita; - da je tuženo preduzeće „Colorex“ bračna stečevina tužene J . G., što ukazuje da je cilj prihvatanja funkcije direktora u oba društva bio ostvarivanje lične koristi i ostvarenje interesa porodične firme na štetu tužitelja, a da je problem u poslovanju tužitelja nastao tek nakon što je sin tužene J. G. osnovao preduzeće„Colorex“; - da je tužena J . G. svjesno prekršila zakonsku odredbu o zabrani konkurencije iz člana 34. Zakona o privrednim društvima, sudjelujući kao zaposlenik i kao direktor u djelatnosti tuženog „Colorex“ koja je u konkurentskom odnosu sa djelatnošću tužitelja; - da je tužena J . G. u obavljanju funkcije ... tužitelja postupala suprotno načelu savjesnosti i pažnji dobrog privrednik iz člana 18. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima; - da su odluke o otuđenju vozila i opreme donesene bez ikakvog, ili bez konkretnog obrazloženja; - da tuženi nisu dokazali da su sporni ugovori zaključeni u interesu tužitelja; - da odluke o prodaji imovine tužitelja nije mogao donijeti direktor tužitelja, već Nadzorni odbor ili Skupština društva, kako je propisano čl. 269. st av 1. tačka 7. Zakona o privrednim društvima; - da prodaju opreme za koju ne postoji tržište za brzu i efikasnu potražnju nije bilo opravdano prodavati neposrednom prodajom, bez javnog oglašavanja i to konkurentskoj firmi; - da je tužitelj opremu za horizontalnu signalizaciju kupio iz sredstava Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, da je prema zakonskim odredbama krajnji cilj nabavke ovakve opreme da se lica sa posebnim potrebama zaposle, osposobe za rad, da napreduju u poslu i posao zadrže; - da je tužitelj zapošljavao osobe sa posebnim potrebama i d a je oprema nabavljena kako bi služila svojoj svrsi, pa se navodna korist tužitelja ne može gledati kroz tržišnu vrijednost ove opreme; 10 - da je tužena zloupotrebom položaja funkcije direktora tužitelja, radi zadovoljenja ličnih interesa, suprotno moralu d ruštva i zabrani konkurencije iz člana 34. Zakona o privrednim društvima, zaključila ugovor o kupoprodaji opreme te da je stoga, takav ugovor ništav, u smislu člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima; - da je tužitelj bio savjestan, jer je odmah po saznanju da je tužena osnovala konkurentsko preduzeće sazvao sjednicu Nadzornog odbora radi razrješenja direktorice, podnio krivičnu prijavu protiv J. G. zbog neovlaštene prodaje sredstava i opreme tužitelja i od strane Kantonalne poreske uprave izvršena je kontrola obračunavanja i plaćanja poreznih obaveza; - da je tuženi „Colorex“ po osnovu ništavog ugovora primio mašine i opremu, pa je po pravilima restitucije dužan predati iste tužitelju, što je primarni tužbeni zahtjev tužitelja, pa nije odlučivano o eventualnom tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete u iznosu od 79.855,44 KM; - da ustupanje radne snage nije propisano Zakonom o radu, ali jeste Zakonom o klasifikaciji djelatnosti, odnosno Odlukom o klasifikaciji djelatnosti, a tužitelj je registrovan između ostalog i za djelatnost 78.20 – Djelatnost agencije za privremeno zapošljavanje i 78.30 – Ostalo ustupanje ljudskih resursa, pa predmetni ugovor o ustupanju radne snage nije protivan zakonu; - da nije dokazana potreba tužitelja za iznajm ljivanjem radne snage od strane tuženog „Colorex“, posebno imajući u vidu radni status zaposlenika N. V.; - da tuženi „Colorex“ nije registrovan za iznajmljivanje radne snage, niti je dokazano da je radnu snagu zaista iznajmljivao, zbog čega je takav ugov or od 26.01.2015. godine suprotan zakonu i ništav je; - da je zbog utvrđenja ništavosti ugovora o iznajmljivanju radne snage neosnovano potraživanje tuženog „Colorex“ po računu 22/15 u iznosu od 11.793,60 KM koje je izmireno prebijanjem sa potraživanjima tužitelja, a da bi protivtužbeni zahtjev bio neosnovan sve i da je tuženi iznajmljivao radnu snagu tužitelju, jer je tuženi nesavjesno postupao; - da je tužbeni zahtjev po ugovoru o najmu radne snage i opreme od 05.01.2015. godine pravno valjan, a dug po ugovoru nije izmiren, pa je tuženi „Colorex“ dužan da isplati tužitelju dug u iznosu od 23.400,00 KM; - da tužena J. G. nije ugovorna strana, pa nije pasivno legitimisana za isto potraživanje, - da tuženi D . G. posjeduje potvrde o stručnim kvalifikacija ma iz oblasti ekonomije, ali da njegovo angažovanje za potrebe tužitelja , koje dokazuje mnogobrojnim e -mail prepiskama i komunukacijom vođenom sa svojom majkom kao direktoricom tužitelja i sestrom koja je bila zaposlena kod tužitelja, predstavljaju dokaz o pružanju stručne pomoći njegovim srodnicima, a ne postojanju poslovnog partnerstva na temelju ugovora o djelu, o kojem ostali zaposlenici nisu imali saznanja; - da su predmetni ugovori o djelu retroaktivno evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja (2015. godine) u ukupnom iznosu od 136.584,95 KM, da je tuženom D . G. isplaćeno 39.982,982,14 KM, a za iznos od 76.516,17 KM zaključen je ugovor o preuzimanju duga, dana 30.06.2015. godine , koja obaveza je zatvorena kompenzacijom, da je kod ugovora o preuzimanju duga bitna namjera, da je konkretni ugovor zaključila tužena J . G. kao ... starog i novog dužnika sa svojim sinom, tuženim D . G. kao povjeriocem, a iz izjave o kompenzaciji proizilazi namjera da se bez novčane naknade osnovna sredstva tužitelja prenesu u vlasništvo prvotuženog; - da su ugovori o djelu zaključeni između tužitelja i tuženog D. G. zaključeni sa ciljem stvaranja privida postojanja ugovora sa namjerom besplatnog sticanja za tuženog „Colorex“ osnovnih sredstva tužitelja, kao takvi su nemoralni i ništavi prema odredbi člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima; - da je tužitelj na temelju ništavih ugovora o djelu isplatio tuženom D. G. 39.982,04 KM, pa je posljedicom ništavosti navedeni iznos tuženi dužan da vrati tužitelju; 11 - da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i eventualni protivtužbeni zahtjev provotuženog za isplatu preostalog iznosa od 97.603,01 KM jer je isplaćen sa računa prvotuženog, a ne tužitelja, što proizilazi iz nalaza vještaka ekonomske struke; - da je uplata prvotuženog trećetuženom u iznosu od 91.723,49 KM izvršena 30.04.2018. godine, nakon što su se tuženi upoznali sa sadržajem tužbe, sa ciljem da se ospore navodi tužbe, što ne dokazuje da ugovori o djelu nisu fiktivni; - da je zbog utvrđenja ništavosti ugovora o preuzimanju duga od 30.06.2015. godine ništava i Izjava o kompenzaciji; - da je ugov or o cesiji zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja kao cedenta, tuženog „Colorex“ kao cesionara i tuženog „A3“ kao cesusa zasnovan na činjenicama da je tužitelj imao poslovnu saradnju sa tuženim „A3“ prilikom izgradnje objekta „Mepas“ i da je tužite lj imao potraživanja prema ovom tuženom, a da je tužena J . G. bila upisana u sudski registar kao ... cedenta i cesionara, pa tuženi „A3“ nije imao razloga da sumnja u njena ovlaštenja, pa je ugovor formalno i pravno punovažan, zbog čega nije osnovan zahtjev za utvrđivanje njegove ništavosti, - da je ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja kao ustupitelja duga, tuženog „Daca Commerce“ kao povjerioca i tuženog „Colorex“ kao preuzimaoca duga pravno valjan, jer je tužena J. G. izvodom iz sudskog registra dokazala da je ona direktorica i tužitelja i tuženog „Colorex“, da ugovor nije na štetu, već u korist tužitelja, pa se ne radi o ništavom ugovoru; - da nije odlučeno o eventualnom protivtužbenom zahtjevu prvotuženog kojim traži da mu tužitelj i petotuženi na ime izvršenih uplata petotuženom isplate iznos od 31.610,07 KM, jer je usvojen primarni zahtjev; - da na tenderima koji su raspisani na osnovu Odluke Načelnika općine Čapljina od 14.07.2015. godine; Odluke Ministarstva unu trašnjih poslova ZHŽ od 17.07.2015. godine i Odluke JP Autoceste F BiH od 26.03.2015. godine, tužitelj nije učestvovao, već samo prvotuženi kojem su i dodijeljeni ugovori, a da bi u suprotnoj situaciji sigurno bili dodijeljeni tužitelju, jer se može pretpostaviti da bi njegova ponuda bila istovjetna ponudi prvotuženog, te da je na ovaj način prvotuženi odgovoran za izmaklu dobit tužitelja koja je finansijskim vještačenjem utvrđena kao izmakli prihod u analitičkim karticama u iznosu od 5.089,55 KM; - da tužitelj nije odgovoran za štetu prvotuženog zato što je uložio žalbu na odluku Agencije za lijekove i medicinska sredstva od 27.11.2015. godine kojom je prvotuženom dodijeljen ugovor za javnu nabavku radova; - da nema uslova za preboj obaveza tužitelja sa obavezama prvotuženog i drugotuženog. Drugostepeni sud je djelimično ukinuo prvostepenu presudu na osnovu odredbe člana 227. stav 3. ZPP zaključujući da prvostepeni sud nije imao zakonit osnov za raspravljanje o protivtužbenom zahtjevu tuženog „Colorex“ koji je usmjeren na tuženog D. G. jer se radi parničnim strankama koje se nalaze u istoj procesnoj ulozi (tuženih), pa u ovoj parnici ne može jedan tuženi usmjeriti tužbeni zahtjev protiv drugog tuženog (čl. 74. st. 1. ZPP-a), zbog čega je prvostepena presuda djelomično ukinuta i odbačena protivtužba tuženog „Colorex“ protiv tuženog D. G.. U odnosu na prigovor tuženog „Colorex“ navedenog u žalbi da prvostepeni sud nije odlučio o njegovom tužbenom zahtjevu kojim je tražio da mu tužitelj isplati 31.610,07 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.12.2016. godine do isplate, drugostepeni sud ističe da je takav prigovor tačan ali da nije osnovan jer je tuženi imao zakonsku mogućnost (čl. 192. st. 1. ZPP) da traži donošenje dopunske presude, a kako to nije učinio smatra se da je tužba u ovom dijelu povučena (čl. 192. st. 3. ZPP-a) te da u konkretnom slučaju nije primjenljiva odredba člana 194. stav 3. ZPP jer žalba tuženog nije podnesena samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice. 12 Drugostepeni sud je smatrao da je, suprotno n avodima žalbi, prvostepena presuda zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, u dijelu kojim su utvrđeni ništavim ugovori zaključeni između tužitelja i prvotuženog, kao i da su neosnovani protivtužbeni zahtjevi tuženih za utvrđenje da su ovi ugovori pravno valjani i da po osnovu njih imaju pravo na isplatu na koje je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo (član 26., 66. 103. i 104. Zakona o obligacionim odnosima, član 34., 69. stav 1. u vezi člana 301. Zakona o privrednim društvima). Prvostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u tački XXII kojim je usvojen primarni protivtužbeni zahtjev petotuženog Daca Commerce d.o.o. Mostar za utvrđenje da je valjan Ugovor o preuzimanju duga od 17.07.2015. godine na način da je odbio primarni protivtužbeni zahtjev ovog tuženog smatrajući da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 26. Zakona o obligacionim odnosima jer su svi ugovori koji su zaključeni između tužitelja i tuženog „Colorex“ ništavi jer nedostaje saglasnost volja za zaključenje ugovora budući da se tužena J . G. kao istovremena zastupnica dvije ugovorne saglašavala sama sa sobom, a kako je d rugostepeni sud u t om dijelu preinačio prvostepenu presudu, odredio da u ponovnom postupku prvostepeni sud odluči o eventualnom tužbenom zahtjevu tuženog Daca Commerce d.o.o. Mostar, zbog čega je ukinuta i odluka o troškovima postupka. Povodom revizije tuženog Colorex d.o.o. Mostar; Neosnovano tuženi Colorex d.o.o. Mostar u reviziji prigovara da je drugostepena presuda zahvaćena povredama odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 231., 191. stav 4. i 194. stav 3. ZPP. Obrazloženje drugostepene presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su sudu poslužile kao stvarni i pravni osnov za donošenje odluke, pri čemu ti razlozi nisu nejasni, nepotpuni ili kontradiktorni, kako to navodi tuženi, tako da obrazloženje drugostepene presude po svom sadržaju odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom člana 191. stav 4. ZPP. Pravilno je drugostepeni sud primijenio odredbu člana 231. ZPP jer je u obrazloženju svoje odluke ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja sa aspekta predme ta spora. Neosnovano tuženi prigovara da drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke, nije ocijenio njegov žalbeni navod u odnosu na autentičnost Statuta tužitelja koji se u toku postupka pojavio u različitim varijantama (sa i bez odredaba o Nadzornom odboru) obzirom da je sud kroz zaključak da je članom 27. Statuta tužitelja propisano koja prava ima Nadzorni odbor koji je imenovao i razriješio tuženu J .G. na i sa mjesta ..., pitanje autentičnosti Statuta cijenio u međusobnoj vezi sa drugim dokazima koji su izvedeni u toku postupka, Ne predstavlja nepravilnu primjenu odredbe člana 231. ZPP, koja bi u konkretnom slučaju bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, okolnost da je drugostepeni sud prihvatio pravnu argumentaciju prvoste penog suda, koju je prethodno iscrpno izložio u obrazloženju svoje odluke, te nakon toga uputio žalitelja, u pogledu nekih njegovih žalbenih navoda, na razloge iznesene u obrazloženju prvostepene presude. Navodi kojima tuženi osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza u suštini su prigovori činjenične prirode kojima tuženi iznosi svoju, stranačku ocjenu izvedenih dokaza koja je različita od sudske ocjene dokaza. Kako se drugostepena presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno čin jenično stanje (član 240. stav 2. ZPP), revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okviru revizijskog razloga povrede odredaba parničnog postupka. 13 Pravilno je drugostepeni sud zaključio da je tuženi propustio predložiti donošenje dopunske presude smatrajući da je protivtužba u tom dijelu povučena prema odredbi člana 192. stav 3. ZPP, a da u konkretnom slučaju nije primjenljiva odredba člana 194. stav 3. ZPP jer žalba tuženog nije podnesena samo zbog toga što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice. Prigovor tuženog da u situaciji kada je u žalbi, između ostalih žalbenih razloga, kao od jedan razloga navedeno i neodlučivanje o svim postavljenim zahtjevima, sud trebao taj „žalbeni razlog“ izdvojiti i tretirati ga kao prijedlog za donošenje dopunske presude , nema uporište u odredbi člana 194. stav 3. ZPP kojom je propisano : „ Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su pre dmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.“ Prema citiranoj odredbi člana 194. stav 3. ZPP , proizilazi da će se u slučaju da se sadržaj žalbe isključivo odnosi na propust prvostepenog suda da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, takva žalba s matrati prijedlogom za donošenje dopunske presude jer je stranka pogrešno kvalifikovala pravno sredstvo kao žalbu, a imala je namjeru da prvostepeni sud odluči o svim zahtjevima i donese dopunsku presudu. Međutim, kada stranka, nezadovoljna odlukom prvostepenog suda izjavi žalbu u kojoj je kao jedan od razloga žalbe naveden i propust suda da odluči o svim zahtjevima o kojima sud mora odlučiti presudom, tada stranka bira pogrešno pravno sredstvo kojim traži donošenje dopunske presude , jer drugostepeni sud odlučujući o žalbi ne može cijeniti žalbene razloge koji se tiču propusta prvostepenog suda da odluči o svim postavljenim zahtjevima i ne može donijeti drugostepenu odluku u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem prvostepeni sud nije odlučivao, niti, u smislu odredbe člana 194. stav 3. ZPP, žalbu koja sadrži razloge koji se ne odnose samo na neodlučivanje o svim zahtjevima nego sadrži i druge žalbene razloge, može smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude jer nije ispunjen kriterij iz člana 194. stav 3. ZPP da prigovor koji se odnosi na propust prvostepenog suda da odluči o svim zahtjevima stranaka je jedini žalbeni prigovor stranke. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbom člana 34. stav 1. Zakona o privrednim društvima 2 koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornih ugovora i poslovnih odluka je propisan o, između ostalog, da član društva sa neograničenom odgovornošću, vlasnik udjela i član uprave u društvu s ograničenom odgovornošću, ne smije u tom svojstvu ili kao zap osleni u drugom društvu i kao samostalni poduzetnik sudjelovati u djelatnosti koja je ili bi mogla biti u konkurentnom odnosu s djelatnošću prvog društva. Drugotužena J. G. je prema Statutu društva bila član uprave, ... tog društva koja je imenovana od st rane Nadzornog odbora društva, sa ovlastima ali i obavezama koje se tiču vođenja poslovanja i zastupanja društva. Navedenom zakonskom odredbom je predviđena obaveza poštivanja pravila zabrane konkurencije koja podrazumijeva zabranu obavljanja određenih funkcija i poslova u konkurentskom društvu jer se polazi od pretpostavke da bi obavljanje funkcija ili nekih poslova za konkurentsko društvo od strane lica sa posebnim dužnostima prema društvu bilo protivno principu slobode konkurencije. Suprotno revizionim prigovorima, tužitelj i prvotuženi su registrovani za obavljanje istovrsnih djelatnosti; tužitelj kao društvo za djelatnost zbrinjavanja invalida, molerskih, farbarskih i ostalih završnih radova, a prvotuženi za djelatnost građevinsko-zanatskih radova i brigu za lica sa invaliditetom, koje poslove su tužitelj i prvotuženi i obavljali. Na drugotuženu J. G. kao ... 2 "Službene novine Federacije BiH", br. 23/99, 45/00, 2/02, isp. 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, isp. 88/08, isp. 7/09, 63/10 i 75/13) 14 oba preduzeća, se upravo odnosila zakonom propisana zabrana konkurencije društvu u kojem je prethodno bila imenovana, neovisno o toga da li je S tatutom društva ili ne bila propisana takva zabrana. Zabrana konkurencije znači da član uprave društva ne može ni za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji su predmet poslovanja društva kojeg zabrana konkurentnog djelovanja štiti, pa tako ne može istovremeno biti članom uprave drugog društva koje se bavi poslovima s područja poslovanja zaštićenog društva. Drugotužena J.G. je nakon što je njen sin, trećetuženi D. G., dana 28.08.2014. godine osnovao prvotuženo preduzeće, sa sjedištem na istoj adresi na kojem je i sjedište tužitelja, u kojem je također imenovana za člana uprave – direktoricu, se našla u zabranjenoj poziciji propisanoj odredbom člana 34. stav 1. Zakona o privrednim društvima te ostvarila priliku da svojim odlukama i djelovanjem pogoduje prvotuženom preduzeću, sebi i svojoj obitelji na štetu tužitelja. Sa tim u vezi, neosnovano prvotuženi prigovara nemogućnosti isticanja ništavosti zaključenih ugovora zbog postojanja sukoba interesa, nego smatra da se u skladu sa odredbom člana 35. Zakona o privrednim društvima , od lica koje prekrši zabranu konkurencije , može tražit i naknada štete. Osnovno načelo u zasnivanju obligacionih odnosa je načelo savjesnosti i poštenja (član 12. Zakona o obligacionim odnosima 3) te je suprotno tvrdnji reviden ta, sud zakonito postupio kada je ovakve ugovore cijenio u odnosu na moralne obaveze ugovarača, postojanje saglasnosti volja za zaključenje ugovora i o istima odlučivao u skladu sa postavljenim tužbenim i protivtužbenim zahtjevima, primjenom pravila o obligacionim odnosima kojima je regulisana ništavost ugovora. Povodom revizije tuženog D. G.; Nisu osnovani revizioni navodi ovog tuženog da su u postupku pred drugostepenim sudom učinjene povrede parničnog postupka, što bi bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ne stoji prigovor revizije koji upućuje na povrede odredaba parničnog postupka Član 8. ZP P se odnosi na princip suđenja po kojem sud po slobodnoj ocjeni dokaza odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, savjesnom i brižlji vom ocjenom posebno i svakog dokaza zajedno. Ovaj princip se primjenjuje u prvostepenom postupku, a u drugostepenom samo u dijelu kojim se na povredu ovog principa ukazuje u žalbi. Iz razloga koji se navode u obrazloženju revizije da su nižestepeni sudovi pogrešno ocijenili iskaz tuženog, svjedoka, brojnih prepiski i e-mailova sa tužiteljem, kojima tuženi smatra da je dokazao da je obavljao sve ugovorene obaveze još od 2012. godine, u osnovi su prigovori činjenične prirode kojima tuženi iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj se zasniva osporena presuda. Kako se drugostepena presuda revizijom ne može pobijati pozivom na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 240. stav 2. ZPP), te navode ne može razmatrati ovaj sud osnovom prigovora o učinjenim procesnim povredama. Slobodnoj ocjeni dokaza od strane suda stranka ne može s uspjehom suprotstaviti svoju ocjenu tih dokaza, što tu ženi upravo čini dajući u reviziji svoju ocjenu pojedinih dokaza. Ovo tim više što to u konkretnom slučaju uključuje u sebi i prigovore činjenične prirode koji u revizijskom postupku nisu relevantni. Bez pravnog uporišta je prigovor revizije da je pred dru gostepenim sudom učinjena povreda odredbe člana 191. stav 4. ZPP -a da drugostepena presuda ne sadrži razloge na kojima se presuda zasniva. Naprotiv, po ocjeni ovog suda obrazloženje drugostepene presude sadrži sve elemente predviđene članom 191. stav 4. ZPP. 3 Službeni list R BiH“ broj 2/92, 13/93 i 13/94, te „Službene novine F BiH“ broj 29/03 i 42/11 15 Neosnovano tuženi prigovara u reviziji da je drugostepena presuda zahvaćena povredom odredaba člana 231. ZPP. Navedeni prigovor trećetuženi zasniva na navodima da drugostepeni sud uopće nije odgovorio na njegove žalbene navode koji su ukazivali na nepravilnost postupka u pogledu ocjene ključnih dokaza koji potvrđuju tezu revidenta da su ugovori validni i stvar ni. Suprotno iznesenim navodima tuženog, drugostepeni sud je u obrazloženju svoje odluke jasno ocijenio navedene žalbene prigovore (strana 22, strana 25, pasus prvi). Kako je drugostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 231. ZPP, a na druge povrede procesnog zakona revizija trećetuženog ne ukazuje, to nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Po ocjeni ovog suda odluke nižestepenih sudova u odnosu na ništavost ugovora o djelu broj: U-... od 01.05.2012. godine, broj: U-... od 04.01.2013. godine, broj: U-... od 03.01.2014. godine, broj: U -... od 05.01.2015. godine, su pravilne i zakonite i revizijskim prigovorom pogrešne primjene materijalnog prava nisu dovedene u sumnju, jer su nižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su, primjenom odredaba člana 66.. i 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, udovoljili zahtjevima iz tužbe, a odbili zahtjeve iz protivtužbe , dajući o razlozima udovoljavanja pravilna i zakonita obrazloženja, prihvatljiva i za ovaj sud bez potrebe za ponavljanjem u ovoj odluci. Odredbama člana 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, određeno je da prividan ugovor nema dejstvo među ugovornim stranama, a stavom 2. da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. Nižestepeni sudovi su utvrdili da je t rećetuženi kao doktor ekonomskih nauka, nesporno bio kompetentan za pružanje usluga iz oblasti upravljanja društvom i računovodstva i da je bio uključen u poslovanje tužitelja ali da se takav njegov angažman nije mogao tretirani kao ugovoren prema spornim ugovorima, nego jedino kao svojevrstan doprinos u radu i pomoć u rukovođenju njegovoj majci, koja je bila direktorica i jedan od suosnivača tužitelja te da je bio motiviran ličnim interesom za djelatnost tužitelja, jer je tokom 2014. godine osnovao prvotuženo društvo koje se bavi istovrsnom djelatnošću kao i tužitelj. Nesnovan je prigovor trećetuženog da su navedeni ugovori o djelu za period od 2012.- do 2015. godine bili stvarni i validni. Poslove sačinjavanja ugovora i protokola je vodi la pravna služba tužitelja, a rukovodilac te službe nije imao saznanja da je drugotužena, kao direktorica tužitelja iste zaključila sa trećetuženim, koji je njen sin. Ugovori o djelu su retroaktivno evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja tek 2015. god ine, nakon što je trećetuženi osnovao prvotuženo društvo, a nema dokaza da je trećetuženi potraživao ugovorene naknade od po 3.527,82 KM mjesečno u ugovorenom periodu. Ovi ugovori su jednoobrazno sastavljeni, sa istim ugovorenim obimom posla i mjesečnom naknadom za period od 2012. do 2015. godine. U ovakvim okolnostima kada sa sukcesivno zaključenim ugovorima nisu bili upoznati zaposlenici tužitelja u pravnoj službi koji, po redovnom toku posla, pripremaju i evidentiraju ovakvu vrstu ugovora , kada trećetuženom godinama nisu isplaćivani iznosi ugovorenih naknada, kada ti ugovori nisu zavedeni u poslovnim knjigama tužitelja, mada imaju poslovni broj, nego su evidentirani tek u 2015. godini kao „računovodstvena greška“ proizilazi da se radi u priv idnim ugovorima o djelu , koji kao takvi nemaju nikakvog učinka među ugovornim stranama, jer oni u stvarnosti nisu ni nastali . Zaključenjem ovih ugovara, d rugotužena kao direktorica tužitelja i trećetuženi su svjesno, namjerno i sporazumno manifestirali oči tovanje 16 koje nije u skladu sa njihovom stvarnom voljom jer oni nisu htjeli da ugovori nastanu i pravno djeluju, na način da trećetuženi pruži stručne usluge iz okvira djelatnosti tužitelja za što će dobiti ugovorenu naknadu , nego da stvore lažni dojam o p ostojanju duga tužitelja prema trećetuženom, kako bi takav navodni dug tužitelja bio preuzet od prvotuženog i poslužio kao iznos kojim bi se izvršila kompenzacija međusobnih obaveza kako je i učinjeno ugovorom o preuzimanju duga od 30.06.2025. godine i izjavom o kompenzaciji od 17.07.2015.godine, a u cilju prelaska osnovnih sredstava tužitelja na prvotuženo društvo koje se bavi istom djelatnošću, bez ikakve novčane nadoknade . Zbog toga su ovakvi prividni, fiktivni ugovori zaključeni sa nedopuštenom i nepoštenom namjerom izigravanja prava tužitelja što za posljedicu ima da su takvi ugovori o djelu i ugovor o preuzimanju nepostojećeg duga ništavi u smislu odredbe člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Neosnovno trećetuženi prigovara da nije u obavezi vratiti tužitelju iznos od 39.982,04 KM, koji iznos je tužitelj isplatio trećetuženom u periodu od 30.06.2015. godine do 31.07.2015. godine na ime fiktivno zaključenih ugovora o djelu . Ovo stoga što se trećetuženi našao u poziciji nesavjesnog sticatelja jer je znao da je novčani iznos primio po osnovu prividno zaključenog ugovora, a pravna posljedica ništavosti ugovora je da svaka ugovorna strana vraća drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora, kako je propisano odredbom člaan 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Povodom revizije tuženog Daca Commerce“ d.o.o. Mostar; Pobijanom presudom, drugostepeni sud je djelimično preinačio prvostepenu presudu i u stavu XIII utvrdio da je ništav Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga; prvotuženog, „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog, „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca te u stavu XXII tako da je odbijen protivtužbeni zahtjev petotuženog „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar kojim traži da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja d uga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog „Daca Comerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca. Neosnovan je prigovor petotu ženog „Daca Commerce“ d.o.o. Mostar da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kon kretno odredbu člana 26. i 103. Zakona o obligacionim odnosima kada je utvrdio ništavost navedenog ugovora, odnosno odbio protivtužbeni zahtjev tuženog za utvrđenje pravne valjanosti Ugovor a o preuzimanju duga zaključen 17.07.2015. godine između tužitelja, „Colorservis“ d.o.o. Mostar, kao ustupitelja duga, prvotuženog „Colorex“ d.o.o. Mostar, kao preuzimatelja duga i petotuženog „Daca Comerce“ d.o.o. Mostar, kao povjerioca. Odredbom člana 26. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da je ugovor zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Svaki obligacioni ugovor pretpostavlja učešće najmanje dvije ugovorne strane čija je namjera zaključiti dvostrani pravni posao kojim se jedna strana obavezuje drugoj ispuniti određenu radnji ili činidbu (pozitivne obaveze) , odnosno obavez u dužnika da nešto propusti ili trpi (negativne obaveze). Ugovori nastaju saglasnošću volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora. Prema spornom ugovoru, tužitelj je ustupio dug prvotuženom koji ga je preuzeo i obavezao se petotuženom kao povjeriocu izmiriti obavezu tužitelja. Tužitelja i tuženog je zastupala drugotužena koja se istovremeno saglasila za ustupanje i za preuzimanje duga. Kak o dvostrano obavezni ugovori pretpostavljaju učešće najmanje dvije ugovorne strane, pravilno drugostepeni sud zaključuje da se za saglasnot volja kod takvih ugovora zahtijeva učešće najmanje dvije osobe, odnosno dva 17 zastupnika čije se volje podudaraju, a š to je izostalo obzirom na status drugotužene J. G. kao osobe koja je ugovarala preuzimanje duga kao zastupnik tužitelja kao ustupitelja i prvotuženog kao preuzimatelja duga. Obzirom na navedeno, saglasnosti volja ugovornih strana nije bilo, nego samo posto janja volje drugotužene za zaključenje ugovora o preuzimanju duga , pa suprotno revizionim prigovorima tuženog, radi se o ugovoru kojem nedostaje saglasnost volja ugovornih strana, pa je takav ugovor zaključen protivno kogentnoj odredbi člana 26. Zakona o obligacionim odnosima i prema tome je ništav u smislu člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Ostali revizijski prigovori nisu od odlučnog značenja sa aspekta predmeta spora (član 231. u vezi sa članom 253. ZPP). Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP revizije valjalo odbiti. U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbijen je zahtjev trećetuženog za naknadu troškova sastava revizije jer isti nije postigao uspjeh u revizijskom postupku. Predsjednik vijeća Goran Nezirović, s.r.