VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Sud

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj predmeta

18 0 P 042299 24 Rev

Datum odluke

07. 01. 2025.

Vrsta odluke

presuda

Nivo suda

Vrhovni sud

Nadležnost

Federacija Bosne i Hercegovine

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, predmet 18 0 P 042299 24 Rev, odluka od 2025-01-07. Ishod: revizija odbijena.

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 18 0 P 042299 24 Rev Sarajevo, 07.01.2025. godine Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Marijane Omerčauš ević, kao predsjedni ce vijeća, Fatime Mrdović i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ,,Arkada“ d.o.o. Žepče, Ulica Tatarbudžak bb i 2. J . Đ. iz Ž ., Ulica ..., koje zastupa punom oćnik Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog S.P. iz B .K., Ulica ..., koga zastupa punomoćnik Amir Ezić , advokat iz Bosanske Krupe, radi utvrđenja ništavosti, vrijednost spora 654,676,06 KM (po tužbi) i isplate duga, v rijednost spora 654.676,06 KM (po protivtužbi), odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 P 042299 24 Gž od 02.08.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 07.01.2025. godine, donio je: P R E S U D U Revizija se odbija. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova nastalih u povodu revizije. O b r a z l o ž e n j e Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj 18 0 P 042299 19 P od 19.02.2024. godine odlučeno je: „I. Utvrđuje se da je ništava Saglasnost broj 05/15 od dana 05.05.2015. godine izdata od strane I-tužitelja «Arkada» d.o.o. Žepče kojom je I-tužitelj preuzeo status solidarnog jemca u Ugovoru o zajmu zaključenom u usmenoj formi između tuženog kao zajmodavca i II-tužitelja kao zajmoprimca, kojim ugovorom je zajmodavac u periodu od 01.02.2015. godine do 30.04.2015. godine, u četiri navrata predao zajmoprimcu ukupan novčani iznos od 335.000,00 EUR sa rokom vraćanja od jedne godine (01.05.2016. godine), namjenski zajam u svrhu poboljšanja tekuće lik vidnosti I-tužitelja, podružnica Bužim, i kojom saglasnošću l -tužitelj je preuzeo sve obaveze koje se odnose na solidarno jemstvo po navedenom Ugovoru o zajmu, a koje su regulisane Zakonom o obligacionim odnosima, pa je tuženi je dužan tužiteljima naknadit i troškove ovoga postupka u ukupnom iznosu od 11.214,98 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. II. Protivtužbeni zahtjev koji glasi: „Obavezuju se tužitelji -protivtuženi da tuženom - protivtužitelju na im e povrata usmenog zajma solidarno isplat e iznos od 335.500,00 EUR, što prema srednjem tečajnom kursu Centralne banke BiH odgovara iznosu od 2 654.676,06 KM sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom u skladu sa Zakonom o visini stope zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja protivtužbe, pa do konačne isplate, kao i da protivtužitelju nad oknade troškove parničnog postupka u iznosu od 49.491,00 KM u roku od 30 dana računajući od dana pravosnažnosti presude.” odbija se kao neosnovan. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 P 042299 24 Gž od 02.08.2024. godine žalba tuženog je odbij ena kao ne osnovana i prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 12.572,50 KM. Blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi pobija drugostepenu presudu u cijelosti zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava . Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju , preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev , te obaveže tuž itelje da naknad e tuženom troškove cijelog postupka , uključujući i troškove revizije u iznosu od 15.247,30 KM, ili da ukine presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen. Nakon što je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP)1, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga: Revizija nije osnovana. Nisu osnovani revizioni navodi kojima se presuda drugostepenog suda pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka. Prvostepeni sud je ocijenio sve relevantne navode i prijedloge stranaka, te dao jasne i potpune razloge za presudu koju je donio, koje je razloge, uz valjano obrazloženje , pozivajući se na relevantne odredbe procesnog i materijalnog prava prihvatio i drugostepeni sud. Revizioni prigovori koji se odnose na zastupanje prvotužitelja nisu osnovani, jer su suprotni stanju u spisu prvostepen og suda. Naime, sud je pravilno postupio kada je na osnovu člana 309. ZPP pozvao punomoćnika prvotužitelja da podnese urednu punom oć i odobrenje stranke za obavljene parnične radnje , a punomoćnik je t o učinio prije donošenja prvostepene presude. Budući da dostavljena punomoć nije bila valjano osporena, što je imao u vidu i drugostepeni sud kada je odbio ovaj žalbeni prigovor tuženog, u postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena povreda postupka koja je bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Rok za podnošenje punomoći nije zakonski nego sudski rok, i može se produžavati, pa se posljedice propuštanja punomoćnika da postup i u tom roku mo gu otkloniti dostavljanjem naknadnog odobrenja stranke za obavljene parnične radnje (član 309. stav 4. ZPP). P ozivanje revidenta na činjenicu da je advokat Florescu F. Nicolae iz Bukurešta, Rumunija, koji je ovjerio spornu punomoć , brisan iz imenika advokata zbog odlaska u penziju nije od značaja, s obzirom na predviđenu mogućnost nastavljanja rada 1 “Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 3 na predmetima, a tvrdnja revidenta da je punomoć prvotužitelja krivotvorena u ovom postupku nije dokazana. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora su zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavost pismene „saglasnosti“ o jemstvu prvotuženog, i zahtjev tuženog da mu tužitelji solidarno isplate iznos od 654.676,06 KM, na ime neizmirenih obaveza iz osnova ugovora o zajmu. Iz činjeničnog stanja koje je utvrđeno u ovom predmetu proizlazi: da je D.N., direktor prvotužitelja „Arkada“ d.o.o. Žepče , potpisao i ovjerio pismeni akt „Sa glasnost“ br. 05/15 od 05.05.2015. godine , kojom prvotužitelj preuzima status solidarnog jemca u ugovoru o zajmu zaključeno m između tuženog P.S. iz B . K., kao zajmodavca , i drugotužitelja Đ.J. iz Ž., kao zajmoprimca, u novčanom iznosu od 335.000,00 EUR, sa rokom vraćanja od godin u dana (do 01.05.2016. godine); da je sporni zajam trebao biti dat kao namjenski zajam u svrhu poboljšanja tekuće likvidnosti privrednog društva „Arkada“ d.o.o. Žepče, Podružnica Bužim, ali da na žiro račun tog društva, u periodu od 2014. godine do maja 2015. godine, a ni kasnije , nije izvršena nijedna uplata od strane tuženog (navodnog zajmodavca); da ugovor o zajmu nije zaključen u bilo kojoj formi ; da tužitelj Đ.J. nikada nije primio iznos od 335.000,00 EUR od tuženog. Zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništavosti Saglasnosti od 05.05.2015. godine se zasniva na činjenici da se ista odnosi na nepostojeću obavezu, zbog toga što ugovor o zajmu između drugotužitelja i tuženog nikada nije zaključen, niti je tuženi na ime zajma isplatio drugotužitelju sporni iznos od 335.000,00 EUR. Prema ocjeni n ižestepenih sudova, sporn a pismena „saglasnost“ po svom sadržaju predstavlja izjavu o solidarnom jemstvu, kojom davalac izjave , prvo tužitelj „Arkada“ d.o.o. pristaje da bude solidarni j emac za dug u iznosu od 335.000,00 EUR, iz ugovora o zajmu zaključenog između tuženog kao zajmodavca i drugotužitelja Đ.J. kao zajmoprimca. S obzirom da se i protivtužbeni zahtjev tuženog za isplatu duga zasniva na istom ugovoru o zajmu, drugostepeni sud je pravilno zaključio da osnovanost i tužbenog i protivtužbeno g zahtjeva zavisi od utvrđenja postojanja spornog ugovora o zajmu, od koje zavisi i valjanost pismene „saglasnosti“ o jemstvu za obaveze iz tog ugovora. Shodno navedenom, nisu osnovani revizioni navodi koji se odnose na aktivnu legitimaciju drugotužitelja, koji ima pravni interes za osporava nje ugovora o zajmu, budući da utvrđenje ništavosti izjave o jemstvu obuhvata i dio njenog sadržaja koji se odnosi na taj ugovor. Naime, izjava o jemstvu je akcesorne prirode, a objekt jemstva može biti samo punovažna obaveza glavnog dužnika (član 1001. Zakona o obligacionim odnosima – dalje: ZOO2), zbog čega je uslov za valjanost jemstva valjanost obaveze na koju se jemstvo odnosi. 2 „Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list RBiH“, broj: 2/92 i 13/93 i „Službene novine Federacije BiH“, broj: 29/03 i 42/11 4 Stoga, prvo pitanje koje sud rješava je da li je ugovor o jemstvu zaključen u propisanoj pismenoj formi (član 998. ZOO), a drugo da li se dato jemstvo odnosi na punovažnu obavezu. S tim u vezi, revident pravilno navodi da forma ugovora o zajmu nije propisana. Međutim, njegovo postojanje se u ovoj parnici mora utvrditi, kako bi sud mogao utvrditi da li izjava prvotužitelja ima pravno dejstvo ugovora o jemstvu, te odlučiti o obavezi drugotužitelja, kao glavnog dužnika, da vrati zajam tuženom, i prvotužitelja, kao solidarnog jemca, da ispuni obavezu drugotužitelja iz tog ugovora. Budući da nižestepeni sudovi nisu na osnovu ocjene izvedenih dokaza utvrdili da je ugovor o zajmu između drugotužitelja i tuženog postojao , pravilan je zaključak drugostepenog suda da je sporna „saglasnost“ o jemstvu ništava, jer je data za nepostojeći dug iz nepostojećeg ugovora o zajmu. Naime, ne može solidarno jamčiti za obavezu koja ne postoji , nego samo za punovažnu obavezu, koje u konkretnom slučaju nema, jer nije utvrđeno postojanje ugovora iz kojeg bi takva obaveza nastala. Zbog toga je drugostepeni sud pravilno postupio kada je odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je iz tog razloga, primjenom odredbe člana 103. ZOO u vezi sa članom 1001. tog zakona usvojen tužbeni , a odbijen protivtužbeni zahtjev. Neosnovano se u reviziji navodi da je samo po stojanje pismene saglasnosti o jemstvu jasan dokaz o postojanju ugovora o zajmu, i da je dokazivanje postojanja usmenog ugovora o zajmu pretjeran teret za revidenta. Prema odredbi člana 7. ZPP , stranke su dužne iznositi činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza (član 8. ZPP). Stoga, sud u okolnostima svakog konkretnog slučaja cijeni da li se na osnovu ocjene izv edenih dokaza neka činj enica može sa sigurnošću utvrditi, pa ako ne može o njenom postojanju zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja (član 126. ZPP). Sud je u konkretnom slučaju izložio ocjenu svih izvedenih dokaza i iznio razlog e zbog kojih je tvrdnju tuženog o postojanju ugovora o zajmu ocijenio nedokazan om, pa nisu prihvatljivi navodi revidenta o nametnutoj obavezi dokazivanja postojanja ugovora isključivo ispravom. Naime, u slučaju kada ugovor nije zaključen u pismenoj formi, njegovo postojanje se može dokazivati i drugim dokazima, što je bio slučaj u ovom predmetu. Međutim, kako ocjenu dokaza isključivo vrši sud , te kako revizijski sud nije ovlašten ispitivati niti mijenjati činjenične zaključke drugostepenog suda, nego je za iste vezan (član 240. stav 2. ZPP), ovaj sud je revizione navode tuženog kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje odbacio kao nedozvoljene. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi koji su izneseni u reviziji, a kako nije utvrđeno ni pos tojanje razloga na koj i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe člana 248. ZPP odlučeno je kao u izreci. 5 Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom člana 397. stav 1. ZPP, a zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava revizij e je odbijen iz razloga što sa revizijom nije uspio (član 386. stav 1. ZPP). Predsjednica vijeća Marijana Omerčaušević, s.r.