Puni tekst
Autentični tekst odluke za cjelovit pravni pregled.
BOSNA I HERCEGOVINA
APELACIONI SUD BRČKO DISTRIKTA
BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 96 0 P 122884 23 Gž
Brčko, 02.10.2024. godine
U IME BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE!
Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od
sudija Drpljanin Šejle kao predsjednika vijeća, Lučić Vuka i Klaić Ilje , kao članova
vijeća, u pravnoj stvari tužioca D.Đ.1 iz B ., zastupanog po punomoćni ku Vuković
Dragani, advokatu iz Kancelarije za pravnu pomoć Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine, protiv tužen ih D.Đ.2 i P.Đ.2 iz B ., zastupanih po punomoćniku
Oparnica Draganu, advokatu iz Brčkog , radi utvrđenja, odlučujući o ža lbama
parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine, broj 96 0 P 122884 19 P od 08.05.2023. godine, na sjednici vijeća
održanoj dana 02.10.2024. godine, donio je slijedeću
P R E S U D U
Žalbe tužioca i tužen ih SE DJELIMIČNO UVAŽAVAJU, pa se presuda
Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 122884 19 P od
08.05.2023. godine PREINAČAVA i odlučuje se na sljedeći način:
I
UTVRĐUJE SE da je ništavo rješenje o nasljeđivanju broj sudskog spisa: 96 0
O 120673 19 O, broj spisa notara: UPP -11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno
11.03.2019. godine, doneseno od strane notara Jasminke Durmić -Mašić, te se nalaže
brisanje zemljišno knj ižnog stanja u zk. ul. broj 486 K .o. P., nastalog na osnovu
navedenog rješenja o nasljeđivanju, broj sudskog spisa: 96 0 O 120673 19 O, broj
spisa notara: UPP-11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019. godine.
II
UTVRĐUJE SE da je tužilac D.Đ.1, sin M.Đ.1 i M.Đ.2, po osnovu pismenog
testamenta pred svjedocima OPU -1438/14 od 22.07.2014. godine, sačinjen od strane
notara Pajić Mi odraga, iza pokojnog M.Đ.1, vlasnik nekretnina s a dijelom od ½
upisanim u zk. ul. broj 486 K .o. P., označene kao k.č. br . 343 „Okućnica“ , njiva 5.
klase u površini od 168 m2, k.č. br. 1054 „Podkućnica“, dvorište u površini od 500 m2,
njiva 5. klase u površini od 410 m2, prizemna stambena zgrada 1 – bez građevinske
dozvole u površini od 78 m2, a što su tuženi D.Đ.2, sin M.Đ.1 i P.Đ.1, sin M.Đ.1, dužni
priznati i trpjeti da se tužilac D.Đ.1 upiše u zk.ul. br. 486 K .o. P., kao vlasnik na
navedenim nekretninama sa ½, a sve u roku od 30 dana od dana prijema ove
presude.
2
III
UTVRĐUJE SE da je pismeni testament pred svjedocima zavještaoca M.Đ.1 iz
P., sačinjen od strane notara Pajić Miodraga iz Brčkog , broj OPU -1438/14 od
22.07.2014. godine NIŠTAV U DIJELU kojim je raspolagano sa ¼ imovine D.Đ.3.
IV
UTVRĐUJE SE da je ostavilac, M.Đ.1 iz B ., pismenim testamentom pred
svjedocima broj OPU-1438/14 od 22.07.2014. godine povrijedio nužni dio
protivtužilaca D.Đ.2 i P.Đ.1, tako što je istim raspolagao preko granice raspoloživog
dijela, pa se vrši redukcija ovog testamenta tako da protivtužiocima D.Đ.2 iz B. i P.Đ.1
iz B., na ime nužnog dijela pripada dio od po 1/8 na nekretnini označenoj kao k.č. br.
343 „Okućnica“ njiva 5 . klase, u površini od 168 m2, k.č. br . 1054 „Podkućnica“
dvorište, u površini od 500 m2, njiva 5. klase u površini od 410 m2, prizemna
stambena zgrada 1 - bez građevinske dozvole u površini od 78 m2, upisana u zk. ul. Br.
486 K.o. P., što je tužilac/protivtuženi D.Đ.1 dužan priznati i trpjeti da se protivužio ci
D.Đ.2 iz B . i P.Đ.1 iz B ., upišu u zk. ul. Br. 486 K .o. P. kao suvlas nici navedene
nekretnine sa suvlasničkim dijelom od po 1/8, kao i da dozvoli fizičku i civilnu diobu
istih nekretnina radi realizovanja od strane protivtužilaca, njiho vog svojinskog prava
na predmetnim nekretninama, sve u roku od 30 dana od prijema presude.
V
Tužbeni zahtjev tužioca i protivtužbeni zahtjevi tuženih, iznad dijelova
usvojenih prethodnim stavovima ove odluke, se ODBIJAJU kao neosnovani.
VI
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 P
122884 19 P od 08.05.2023. godine, odlučeno je na slijedeći način:
„I ODBIJA SE kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca kojim je traženo da se
utvrdi da je ništavo rješenje o nasljeđivanju broj sudskog spisa : 96 0 O 120673 19 O,
broj spisa notara : UPP-11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019.
godine, doneseno od strane notara Jasmin ke Durmić -Mašić, te se nalaže brisanje
zemljišno knj ižnog stanja u ZK ul. Br. 486 KO P ., nastalog na osnovu navedenog
rješenja o nasljeđivanju, broj sudskog spisa : 96 0 O 120673 19 O , broj spisa notara :
UPP-11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019. godine.
3
II UTVRĐUJE SE da je pismeni testament pred svjedocima zavještaoca M.Đ.1
iz P . sačinjen od strane notara Pajić Miodraga iz Brčkog broj OPU -1438/14 od
22.07.2014.godine NIŠTAV U DIJELU kojim je raspolagano ¼ imovine D.Đ.3.
III Protivtužbeni zahtjev se preko dosuđenog ODBIJA.
IV UTVRĐUJE SE da je ostavilac, M.Đ.1 iz B ., pismenim testamentom pred
svjedocima OPU -1438/14 od 22.07.2014.godine povrijedio nužni dio protivtužilaca
D.Đ.2 i P.Đ.1, tako što je istim raspolagao preko granice raspoloživog dijela, pa se vrši
redukcija ovog testamenta tako da protivtuženic ima D.Đ.2 iz B. i P.Đ.1 iz B., na ime
nužnog dijela pripada dio od po 1/8 na nekretnini označenoj kao k.č. broj 343
„Okućnica“ njiva 5 klase u površini od 168m2, k.č. broj 1054 „Podkućnica“ dvorište
u površini od 500m2, njiva pete klase u površini od 410m2, prizemna stambena
zgrada 1 - bez građevinske dozvole u površini od 78m2, upisana u ZK ul. broj 486
KO P ., što je tužilac - protivtuženi D.Đ.1 dužan priznati i trpjeti da se protivužioci
D.Đ.2 iz B. i P.Đ.1 iz B ., upišu u ZK ul. broj 486 KO P . kao suvlas nici navedene
nekretnine sa suvlasničkim dijelom od 1/6, kao i da dozvoli fizičku i civilnu diobu
istih nekretnina radi realizovanja od strane protivtužilaca, njih ovog svojinskog prava
na predmetnim nekretninama, sve u roku od 30 dana od prijema presude.
V Protivužbeni zahtjev tuženih- protivtužilaca preko dosuđenog SE ODBIJA.
VI UTVRĐUJE SE da je tužilac D.Đ.1 sin M.Đ.1 i majke M.Đ.2 po osnovu
pismenog testamenta pred svjedocima OPU - 1438/14 od 22.07.2014.godine
sačinjen od strane notara Pajić Miodraga, iza pokojnog M.Đ.1 vlasnik nekretnina sa
dijelom od ½ upisanim u ZK ul. broj 486 KO P . označene kao k.č. broj 343
„Okućnica“ njiva 5. Klase u površini od 168 m2, k.č. broj 1054 „Podkućnica“
dvorište u površini od 500 m2, njiva 5 klase u površini od 410 m2, prizemna
stambena zgrada 1 – bez građevinske dozvole u površini od 78 m2, a što su tuženi
D.Đ.2 sin M.Đ.1 i P.Đ.1 sin M.Đ.1 dužni priznati i trpjeti da se tužilac D.Đ.1 upiše u
ZK ul. broj 486 KO P., kao vlasnik na navedenim nekretninama sa ½, a sve u roku od
30 dana po prijemu presude.
VII Tužbeni zahtjev se preko dosuđenog ODBIJA.
VIII Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
Protiv prvostepene presude blagovremene žalbe su izjavile parnične stranke.
Tužilac prvostepenu presudu pobija u stavovima prvom, drugom, četvrtom,
šestom i sedmom izreke, a zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne
primjene materijalnog prava i pogrešno „ili“ nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
s prijedlogom da ovaj sud uvaži njegovu žalbu i presudu prvostepenog suda preinači u
pobijanom dijelu tako da usvoji u cjelosti tužbeni zahtjev, a protivtužbeni zahtjev u
cjelosti odbije kao neosnovan ili da prvostepenu presudu ukine i predmet vrati
Osnovnom sudu na ponovno suđenje.
Tuženi prvostepenu presudu pobija ju u stavovima drugom, trećem, četvrtom ,
petom, šestom i sedmom izreke, a zbog povrede odredaba parničnog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog
prava, s p rijedlogom ovom sudu da njihovu žalbu usvoji i prvostepenu presudu
preinači u dijelu koji se pobija žalbom tako da odbije zahtjev tužioca a „usvoji
4
protivtužbeni zahtjev u dijelu koji se pobija ovom žalbom“ i tužioca obaveže na
naknadu troškova postupka ili da „prvostepenu presudu u cjelosti ukine i predmet
vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje“.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Nakon što je prvostepenu presudu ispitao u smislu odredbe člana 341. Zakona
o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine“, br. 28/18 i 6/21 - u daljem tekstu Zakon o parničnom
postupku), ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:
Predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj parnici su tužbeni zahtjev tužioca i
protivtužbeni zahtjevi tuženih.
Tužilac je konačno opredijeljenim tužbenim zahtjevom (podneskom od
03.02.2021. godine) tražio da sud donese presudu kojom će, prvo, utvrditi da je
ništavo rješenje o nasljeđivanju broj sudskog spisa: 96 0 O 120673 19 O, broj spisa
notara: UPP -11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019. godine,
doneseno od strane notara Jasminke Durmić -Mašić, te nal ožiti brisanje zemljišno
knjižnog stanja u zl. ul. broj 486 K .o. P., nastalog na osnovu navedenog rješenja o
nasljeđivanju, broj sudskog spisa: 96 0 O 120673 19 O, broj spisa notara: UPP -
11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019. godine, a potom i da utvrdi
da je „tužilac ml db. D.Đ.1, sin M.Đ.1 i majke M.Đ.2, nastanjen u mjestu P . ..., B.,
JMBG: ..., zastupan po zakonskoj zastupnici majci M.Đ.2, kći V ., JMBG: ...,
nastanjena u mjestu P. ..., B., po osnovu pismenog testamenta pred svjedocima OPU -
1438/14 od 22.07.2014. godine, sačinjen od strane notara Pajić Miodraga, iza
pokojnog M.Đ.1, jedini i isključivi vlasnik nekretnina sa dijelom 1/1 upisanim u zk. ul.
broj 486, K.o. P . k.č. br. 343 „Okućnica“ njiva 5. klase, u površini od 168 m 2, k.č. br.
1054 „Podkućnica“ dvorište, u površini od 500 m 2, njiva 5. klase u površini od 410
m2, prizemna stambena zgrada 1 - bez građevinske dozvole u površini od 78 m2 , a što
su tuženi D.Đ.2, sin M .Đ.1 JMBG: ..., nastanjen u mjestu P . ..., B. i P.Đ.1, sin M .Đ.1,
JMBG: ..., nastanjen u ul. ..., B. i P. ..., B., dužni priznati i trpiti da se tužilac mldb.
D.Đ.1, JMBG: ..., sin M.Đ.1 i majke M.Đ.2, nastanjen u mjestu P . ..., B., upiše u zk.ul
broj 486 K.o. P . kao jedini i isključivi vlasnik na navedenim nekretninama a sve u
roku od 3o dana po prijemu prepisa presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja“.
Tuženi su protivtužbenim zahtjevom tražili da sud utvrdi da je pismeni
testament pred svjedocima zavještaoca M.Đ.1 iz P ., sačinjen od strane notara Pajić
Miodraga iz Brčkog, broj OPU -1438/14 od 22.07.2014. godine ništav, a u skladu sa
odredbom člana 154. Zakona o parničnom postupku, istakli su i eventualni
protivtužbeni zahtjev na način da sud „utvrdi da je ostavilac, M.Đ.1 iz B., pismenim
testamentom pred svjedocima OPU -1438/14 od 22.07.2014. godine, povrijedio nužni
dio protivtužilaca D.Đ.2 i P.Đ.1, tako što je istim raspolagao preko granice
raspoloživog dijela pa se vrši redukcija ovog testamenta tako da protivtuži ocima
D.Đ.2 iz B. i P.Đ.1 iz B., na ime nužnog dijela pripada dio od po 1/6 na nekretnini
označenoj kao k.č. broj 343 „Okućnica“ njiva 5. klase, u površini od 168 m 2, k.č. broj
1054 „Podkućnica“, dvorište u površini od 500 m 2, njiva 5. klase u površini od 410
m2, prizemna stambena zgrada 1 - bez građevinske dozvole u površini od 78 m 2,
upisana u ZK ul. Br. 486 KO P ., što je tužilac - protivtuženi D.Đ.1 dužan priznati i
trpjeti da se protivtužioci D.Đ.2 iz B. i P.Đ.1 iz B., upišu u ZK ul. broj 486 KO P . kao
suvlasnici navedene nekretnine sa suvlasničkim dijelom od 1/6, kao i da dozvoli
5
fizičku i civilnu diobu istih nekretnina radi realizovanja od strane protivtužilaca,
njihovog svojinskog prava na predmetnim nekretninama, sve u roku od 30 dana od
pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja“.
Na osnovu provedenih dokaza tokom postupka prvostepeni sud je utvrdio
slijedeće odlučne činjenice:
da su parnične stranke, dakle, i tužilac i tuženi, sinovi M.Đ.1, s tim da su tuženi
rođeni u braku M.Đ.1 i D.N. (brak trajao 26 godina i razveden je 1996. godine), dok je
tužilac (prema izvodu iz matične knjige rođenih broj 2 -000002-13172/2019 od
10.04.2019. godine) rođen ... godine u B., od oca M.Đ.1 i majke M.Đ.2 rođ. I. (koji su
bili u vanbračnoj zajednici),
da je sudskim poravnanjem (nagodbom) Osnovnog suda u Brčkom broj
Pl.br.39/96-I od 09.10.1996. godine , u parničnom predmetu radi utvrđivanja bračne
tekovine, između parničnih stranaka tužioca D.Đ.3 rođ. T. iz P. i tuženog M.Đ.1 iz P.,
između ostalog, usaglašeno da se „obavezuje tuženi M.Đ.1 sin L. iz P. i isti izjavljuje
da je saglasan sa tužiocem D.Đ.3 iz P ., da joj se prizna udio od ¼ dijela u sticanju
slijedeće bračne tekovine: na porodičnoj stambenoj zgradi koja se nalazi na parceli
označenoj kao k.č. br. 346/8 oranica „Podkućnica“ u površini od 1180 m 2, a koja je
upisana u zk. ul. broj 298 K.o. P . i koja parcela po novom kat. premjer odgovara
nekretnini označenoj kao k.č. br. 754 njiva V klase „Podkućnica“ u površini od 1180
m2 upisana u P.l. br. 426 K.o. P., na imenu tuženog“,
da je presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 096 -
0-K-06-000227 od 10.10.2006. godine (pravosnažna istog dana) tuženi D.Đ.2
oglašen krivim što je dana 24.05.2006. godine oko 22,40 časova u B . u P. broj ... u
dvorištu porodične kuće „nalazeći se u pijanom stanju, p0čeo da viče i psuje svoju
suprugu V.Đ. pa kada je oštećeni, njegov otac M.Đ.1 pokušao da ga smiri, udario ga
više puta pesnicom po glavi, oborio na zemlju, te ga nastavio udarati po tijelu
plastičnom stolicom, nanijevši mu lake tjelesne povrede u vidu rasjekotine kože na
glavi“, čime je počinio krivično djelo „Nasilje u porodici“ iz člana 218. stav 1.
Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, radi čega mu je izdat kazneni
nalog kojim mu je izrečena uslovna osuda tako što se utvrđena kazna zatvora u
trajanju od 30 dana neće izvršiti ako optuženi u roku od jedne godine ne učini novo
krivično djelo,
da je pismenim testamentom sačinjenim od strane Pajić Miodraga, notara iz
Brčkog, dana 22.07.2014. godine , pod brojem OPU -1438/14, pred svjedocima R.S. i
V.L., M.Đ.1 izjavio da nakon smrti, sve nekretnine upisane u pop isnom listu broj 92
K.o. P. (po rješenju Vijeća za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanju prava
na zemljištu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Dn br. 01 -039-951-92/07 od
25.02.2008. godine) na kojima je isti upisan sa dijelom 1/1, a to se odnosi na parcele
„parcela br. 343 „Okućnica“ njiva 5. klase, u površini od 168 m 2, parcela. br. 1054
„Podkućnica“ dvorište, u površini od 500 m 2, „Podkućnica“ njiva 5. klase u površini
od 410 m 2 i „Podkućnica“ stambena zgrada 1 u površini od 78 m 2“, ostavlja svome
mldb. sinu D.Đ.1 (ovdje tužiocu),
da je M.Đ.1 preminuo dana 31.12.2018. godine i da je nakon provedenog
ostavinskog postupka, rješenjem notara Jasminke Durmić -Mašić broj sudskog spisa:
96 0 O 120673 19 O, broj spisa notara UPP -11/2019 od 11.03.2019. godine (rješenje je
postalo pravosnažno istog dana) utvrđeno da zaostavštinu iza umrlog M.Đ.1 čine
nekretnine upisane u zk.ul. broj 486 K.o. P . (označene kao k.č. br. 343 „Okućnica“
njiva 5. klase, u površini od 168 m 2, k.č. br. 1054 „Podkućnica“ dvorište, u površini od
500 m 2, njiva 5. klase u površini od 410 m 2, prizemna stambena zgrada 1 - bez
6
građevinske dozvole u površini od 78 m 2, na kojima je ostavilac upisan kao vlasnik sa
dijelom 1/1) i da je za zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda proglašen tuženi
D.Đ.3 sa dijelom 1/1 , te da su prema obrazloženju ovog rješenja i zapisniku
sačinjenom od strane notara kao nasljednici prvog nasljednog reda iza ostavioca u
ostavinskom postupku učestvovali samo tuženi, da je tuženi P.Đ.1 dao nasljedničku
izjavu da se prihvata svog zakonskog nasljednog dijela iza pokojnog oca i da isti
ustupa svome bratu D.Đ.2, a da je tuženi D.Đ.2 nasljedničkom izjavom prihvatio svoj
zakonski nasljedni dio iza umrlog oca M.Đ.1 kao i nasljedni dio koji mu je ustupio
brat P.Đ.1,
da je između pravnog prethodnika parničnih stranaka M.Đ.1 i tuženih
postojala „obostrana netrpeljivost, da je M.Đ.1 vrijeđao i verbalno napadao tužene i
istjerivao ih iz kuće, te da tuženi nisu mogli znati za pismeni testament kada je
sačinjen“,
da su nekretnine koje su predmet spora na osnovu rješenja o nasljeđivanju iza
M.Đ.1 od 11.03.2019. godine, upisane u zk. ul. broj 486 K.o. P . sa pravom vlasništva
sa dijelom 1/1 u korist tuženog D.Đ.2, kao i da su (prema nalazu i mišljenju vještaka
geodetske struke ) nekretnine koje su bile predmet sudskog poravnanja iz 1996.
godine, testamenta iz 2014. godine i rješenja o nasljeđivanju iz 2019. godine , iste
nekretnine,
da je (prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke) vrijednost
stambene zgrade na predmetnim parcelama 27.370,00 KM , a vrijednost predmetnog
zemljišta 10.720,00 KM, odnosno ukupno 38.090,00 KM,
i da je pokojni ostavilac M.Đ.1 (prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske
struke) imao „sposobnost rasuđivanja u momentu sačinjavanja pisanog testamenta i
da je mogao da zaključi navedeni pravni posao“.
Kod takvih činjeničnih utvrđenja, a polazeći od zaključaka
da „proti vtužbeni zahtjev kojim se pobija testament nije zastario, jer je
odredbom člana 68. Zakona o nasljeđivanju B rčko distrikta Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 36/17 – u daljem tekstu
Zakon o nasljeđivanju), propisano da se poništenje testamenta može tražiti u roku od
jedne godine od kada se doznalo za postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za deset
godina od proglašenja testamenta, da rok od jedne godine ne može početi da teče
prije proglašenja testamenta“, pa kako „u konkretnom pobijani testament nije
proglašen to rok zastarijevanja nije ni počeo da teče i prigovor zastarjelosti je
neosnovan“,
da je pismeni testament M.Đ.1 sačinjen od strane Pajić Miodraga, notara iz
Brčkog, dana 22.07.2014. godine, pod brojem OPU -1438/14, pred svjedocima R.S. i
V.L., u pogledu forme, u svemu saglasan odredbi člana 67. Zakona o nasljeđivanju
(„Službeni list SR BiH“, br. 7/80 -267 i 15/80 -711) i da suprotno tvrdnjama tuženih,
testament nije ništav zbog odsustva spo sobnosti za rasuđivanje ostavioca prilikom
njegovog sastavljanja („tuženi nisu dokazali da je ostavilac prilikom sačinjavanja
testamenta bio nesposoban za rasuđivanje, niti da je natjeran prijetnjom ili
prinudom“), međutim, da su „tačne tvrdnje tuženih da je testator raspolagao i
imovinom koja nije bila njegovo vlasništvo u momentu sačinjavanja testamenta, jer je
u postupku nedvosmisleno utvrđeno da je testator raspolagao i imovinom koja je
podijeljena između njega i njegove supruge (sudskim poravnanjem br. P -39/96-I od
09.10.1996. godine), pa je takav testament, u dijelu kojim je raspolagao imovinom
D.Đ.3, ništav“, a sve shodno odredbi člana 103. Zakona o obligacionim odnosima
7
(„Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85 i 57/89 – u daljem tekstu Z akon o
obligacionim odnosima ) u vezi sa odredbom člana 20. Zakona o osnovnim
svojinskopravnim odnosima i odredbom člana 205. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (za ovaj zaključak prvostepeni
sud se pozvao i na stav Apelacionog suda Brčko distrikta BiH izražen u rješenju broj
96 0 P 053482 15 Gž od 30.11.2015. godine),
da je „sud samo djelimično utvrdio ništavost testamenta i to u dijelu u kojem je
ostavilac raspolagao imovinom svoje bivše supruge, te protivtužbeni zahtjev tuženih u
preostalom dijelu odbio, sud nalazi da su ispunjeni uslovi da se u preostalom dijelu sa
kojim je odbio protivtužbeni zahtjev odluči i o eventualnom protivtužbenom
zahtjevom kojim se traži utvrđenje da je pobijanim testamentom povrijeđen nužni
nasljedni dio tuženih (na preostalih ¾ sa kojim je ostavilac mogao raspolagati)“ i da
je shodno odredbama članova 33. i 42. Zakona o nasljeđivanju Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine „imovina kojom je M.Đ.1 mogao raspolagati iznosi ¾ dijela imovine
(upisane u Popisnom listu broj 92 K .o. P. i to parcele 343 „okućnica“ njiva 5 klase,
površine 168 m 2 i parcelu 1054 „ Podkućnica“ dvorište površine 500 m 2,
„Podkućnica“ njiva 5 klase površine 410 m 2, „ Podkućnica“ stambena zgrada 1
površine 78 m 2 i izgrađenim na k.č. 1054 broj poduloška 1 P l. za zgrade i posebne
dijelove zgrada broj 92 strana 1 K .o. P.), zakonski nasljedni dio zakonskih
nasljednika tužioca i tuženih iznosi 1/3 od ¾ sa kojim je ostavilac mogao raspolagati,
a budući da nužni nasljedni dio iznosi ½ zakonskog nasljednog dijela, to je sud našao
da je testamentom povrijeđen nužni nasljedni dio tuženih u dijelu od po 1/8, koliko
iznosi ½ od zakonskog nasljednog dijela predmetne imovine“,
i da , kod toga da je „tokom postupka nesumnjivo utvrđeno, iz iskaza svih
saslušanih svjedoka, da je između M.Đ.1 i njegovih sinova, ovdje tuženih, postojalo
neslaganje, a svjedoka S.V. i R.Đ., kojima je sud, kao nepristrasnim, poklonio punu
vjeru, da je otac prema njima bio, na izvjestan način, i nasilan (kako navodi svjedok
S.V. da je M .Đ.1 maltretirao sve njih i D .Đ.2 i P .Đ.1 i da ih je istjerivao iz kuće,
odnosno svjedok R.Đ., da je M .Đ.1 odnos prema djeci „bio strašan“, da je napadao i
suprugu i djecu a čuo je da je dolazila Policija više puta, da je M .Đ.1 bio prema svima
dobar, osim prema svojoj djeci), pa je zaključak suda da, bez obzira na krivičnu
presudu, ne može nedostojan za nasljeđivanje biti nasljednik prema kojem se i
ostavilac moralno ogriješio (što je nesumnjivo utvrđeno), a osim toga je i ostavilac
morao, ako je imao namjeru isključiti nasljednika zbog nedostojnosti, to izričito i
navesti da određenog nasljednika isključuje iz nasljeđa, ili tražiti da se odlukom suda
ta nedostojnost utvrdi, a što on, nesumnjivo, nije učinio “, odnosno da tuženi D.Đ.2,
zbog toga što je prema ostaviocu učinio krivično djelo nasilja u porodici (oglašen
odgovornim presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 096 -
0-K-06-000227 od 10.10.2006. godine), saglasno odredbi člana 163. Zakona o
nasljeđivanju Brčko distrikta BiH, koji je važio u vrijeme smrti ostavioca, nije
nedostojan za nasljeđivanje svoga oca,
radi čega je o tužbenom i protivtužbenim zahtjevima donio odluku sadržanu u
stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom i sedmom izreke
pobijane presude, dok je o troškovima postupka, stavom osmim izreke pobijane
presude, cijeneći da je uspjeh stranaka u ovom sporu podjednak, na osnovu odredbe
člana 120. stav (2) Zakona o parničnom postupku, odlučio na način da svaka stranka
snosi svoje troškove parničnog postupka.
8
Po ocjeni ovog suda, i tužilac i tuženi žalbama samo djelimično osnovano
ukazuju da odluka prvostepenog suda nije pravilna i na zakonu zasnovana , odnosno
tužilac žalbom osnovano pobija pravilnost odluke prvostepenog suda sadržane u
stavovima prvom i četvrtom izreke pobijane presude, a tuženi to isti čin e u pogledu
odluke prvostepenog suda sadržane u stavu četvrtom izreke pobijane presude, dok su
u preostalom dijelu njihove žalbe neosnovane.
Prije svega, bez uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepene presude je
ukazivanje u žalbi tužioca da je „sporno i nepravilno to što prvostepeni sud u tački II,
III, IV i V izreke presude prvo odlučuje o protivtužbenim zahtjevima tuženih, pa tek u
tački VI i VII o tužbenom zahtjevu tužiocu“, odnosno da je prvostepeni sud trebao
prvo da donese u izreci presude odluku o tužbenom zahtjevu a tek onda da odluči u
izreci o protivtužbenom zahtjevu („ovako je prvostepeni sud prvo odlučivao o
protivtužbenim zahtjevima tuženih, pa tek „šta ostane“, onda o tužbenom zahtjevu,
što je svakako nepravilno, jer je sud dužan da prvo odluči o tužbi i tužbenom zahtjevu,
pa tek onda o odgovoru na tužbu sa protivtužbenim zahtjevom“), čime je počinio
povrede odredaba članova 222, 300. i 311. Zakona o parničnom postupku.
Naime, iako je u konačnom ovaj sud uvažavanjem žalbe tužioca preinačio
prvostepenu presudu i izrekom presude prvo odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva
tužioca, postupanje prvostepenog suda na način prethodno obrazložen u žalbi tužioca
nije u koliziji sa odredbama članova 300. i 311. Zakona o parničnom postupku
(odredba člana 222. nije relevantna u ovom kontekstu jer reguliše pitanje redoslijeda
odvijanja glavne rasprave a ne odlučivanja suda) , a koje propisuju da sud presudom
odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja i da , ako postoji
više zahtjeva, sud o svim tim zahtjevima odlučuje jednom presudom, odnosno da
izreka presude sadrži odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se
tiču glavne stvari i posrednih potraživanja, te odluku o postojanju ili nepostojanju
potraživanja istaknutog radi prebijanja. Dakle, shodno citiranim procesnim
normama, suština je da sud izrekom presude odluči o svim zahtjevima koji su
postavljeni pred sud (sadržani u tužbenom i protivtužbenom zahtjevu) , a koji se tiču
glavnog zahtjeva i sporednih potraživanja i samo postupanje suprotno tome
predstavlja kako žalbeni, tako i revizioni razlog za pobijanje donesene odluke ili
eventualno osnov za podnošenje prijedloga za dopunu presude . Prema tome, žalbom
ukazano postupanje prvostepenog suda ne predstavlja povredu postupka u smislu
odredbe člana 329. stav (1) Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbama
članova 222, 300. i 311. Zakona o parničnom postupku (a, s obzirom da je za takav
redoslijed odlučivanja u izreci , prvostepeni sud u obrazloženju svoje presude izložio i
adekvatne argumente, ne može se govoriti ni o povredi postupka u smislu
kontradiktornosti izreke i obrazloženja presude).
Nije osnovano ni ukazivanje u žalbi tužioca da je prvostepeni sud pogrešno u
tački II izreke utvrdio da je pismeni testament od 22.07.2014. godine ništav u dijelu
kojim je raspolaga no sa ¼ imovine D.Đ.3, da je zavještalac M.Đ.1 u vrijeme
sačinjavanja testamenta bio u zemljišnim knjigama (zk. ul. br. 486 t. Pl. broj 92. str. 1
K.o. P.) upisan kao vlasnik sa 1/1 na predmetnim nekretninama, da sudsko
poravnanje nije provedeno u zemljišnim knjigama, da je D.Đ.3 „mogla da je htjela od
1996. godine do danas, da provede sudsko poravnanje u zemljišnim i katastarskim
knjigama, ona to nije htjela, a možda su se dogovorili nakon zaključenja ona i njen
bivši muž da isto ne provodi jer je možda nju M .Đ.1 na drugi način naknadno izmirio
u novcu ili nečem drugom“, da tuženi nisu ovlašteni niti legitimisani „da pored žive
9
majke D.Đ.3 sada D.N., traže da sud poništi testament“ , da je to mogla „samo u
parničnom postupku da pokrene D.Đ.3 sada D.N., ukoliko je htjela, a koju je
prvostepeni sud saslušao u svojstvu svjedoka na ročištu, što je sud mogao i da utvrdi
postavljanjem pitanja ovom svjedoku shodno čl. 229. Zakona o parničnom postupku,
da bi pravilno i zakonito utvrdio činjenično stanje, a što je sud propustio da učini“,
čime je u konačnom počinio povredu odredbe člana 8. Zakona o parničnom
postupku, odnosno pogrešno prim ijenio odredbu člana 103. Zakona o obligacionim
odnosima i odredbe članova 34. i 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 8/24).
Ovo stoga što je prvostepeni sud u svemu saglasno relevantnim zakonskim
pravilima koja determin išu ovu materiju obrazložio svoju odluku na strani
sedamnaestoj pasusi četvrti, peti, šesti i sedmi, kao i strani osamnaestoj pasusi prvi i
drugi obrazloženja pobijane presude, koje u potpunosti prihvata ovaj sud
(prvostepeni sud se pozvao i na prethodno izražen stav po ovom pitanju u jasno
naznačenoj odluci Apelacionog suda). Dakle, uvažavajući karakter testamenta kao
jednostrane izjave volje na koju se shodno imaju prim ijeniti pravila o ništavosti
pravnih poslova iz odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima , karakter
sudskog poravnanja iz 1996. godine u kontekstu primjene odredbe člana 20. Zakona o
osnovnim svojinsko -pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/80 -189)
odnosno zaključak da je odluka suda osnov sticanja (na identičan način ovu
problematiku uređuju i odredbe članova 22, 34. i 35. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima), te okolnosti koje se tiču savjesnosti ostavioca M.Đ.1, jasno slijedi
zaključak da ostavilac M.Đ.1 nije mogao testamentom raspolagati imovinom koja je u
postupku podjele bračne tekovine utvrđena kao imovina njegove bivše supruge,
odnosno imovinom koja nije njegova, te da je takvo raspolaganje u suprotnosti sa
prinudnim propisima. Pri tome, navodi žalb e tužioca koji se tiču legitimacije za
isticanje ovog osnova ništavosti , odluku prvostepenog suda u ovom dijelu ne dovode
u pitanje kod toga da saglasno odredbama članova 109. i 110. Zakona o obligacionim
odnosima na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti , da se na nju može pozivati
svako zainteresovano lice i da se pravo na isti canje ništavosti ne gasi, a tuženi kao
direktni potomci (i budući univerzalni zakonski sukcesori) svakako imaju pravni
interes da sud utvrdi da je ništavo raspolaganje testamentom njihovog oca prema
tužiocu u dijelu koji se tiče imovine koja je vlasništvo njihove majke. Isti značaj, po
stajalištu ovog suda, imaju i tvrdnje tuženih da je D.Đ.3 (D.N.), M.Đ.1 (zavještalac) na
drugi način „naknadno izmirio u novcu ili nečem drugom“, jer je ista ostala na nivou
paušalne tvrdnje, koju je tužilac kao neko ko se na nju poziva , shodno odredbama
članova 7. i 24 6. Zakona o parničnom postupku (raspravno načelo) bio dužan
adekvatnim dokazima pred sudom i dokazati. Takođe, ovdje je potrebno istaći i da,
uvažavajući procesne uloge u ovoj parnici, kao i činjenice na kojima su stranke
zasnivale svoje zahtjeve, u istu ravan se ne može staviti pravo D.Đ.3 (koja je na
osnovu sudske odluke stekla pravo vlasništva na ¼ predmetnih nekretnina) i M.Đ.2,
koja prema žalbenim tvrdnjama tužioca u skladu sa odredbom člana 9. Zakona o
nasljeđivanju ima pravo na n asljeđe „kao vanbračna supruga umrlog M.Đ.1, koja je
bila vanbračna supruga M.Đ.1, sa kojim je u vanbračnoj zajednici stekla sina D.Đ.1, i
sa ostaviocem živjela sve do njegove smrti“, budući da ista svoje pravo na
nasljeđivanje, po osnovu zakona, nije ostvarivala odnosno ostvarila u ovom ili nekom
drugom parničnom postupku.
10
Suprotno žalbenim tvrdnjama tužioca, koje se svode na isticanje povrede
odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku i pogrešn u primjenu odredbe člana
163. Zakona o nasljeđivanju, pravilan je zaključak prvostepenog suda i u pogledu
postojanja nedostojnosti na strani tuženog D.Đ.2 da naslijedi svoga oca M.Đ.1
Odredbom člana 163. Zakona o nasljeđivanju propisano je da je nedostojan da
naslijedi, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta i ugovora o
nasljeđivanju, kao i da dobije ma šta na osnovu testamenta ili ugovora o
nasljeđivanju:
a) ko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši života ostavioca,
b) ako je prinudom ili prijetn jom natjerao ili prevarom naveo ostavioca da
sačini ili opozove testament, odnosno ugovor o nasljeđivanju, ili neku
odredbu testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju, ili ga je spriječio da
to učini,
c) ko je uništio ili sakrio ostaviočev testament ili ugovor o nasljeđivanju u
namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostaviočeve, kao i onaj ko je
falsifikovao ostaviočev testament ili ugovor o nasljeđivanju,
d) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostaviocu prema kome je
imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio ukazati
ostaviocu nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti
život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne po život ili
zdravlje,
e) građanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teže krivično
djelo,
f) ko je krivičnim djelom s umišljajem doveo ostavioca u stanje stalne
nesposobnosti za sačinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, ili je
krivičnim djelom s umišljajem stekao povoljniji nasljednopravni položaj.
A, odredbom člana 164. istog Zakona propisano je da nedostojnost ne smeta
potomcima nedostojnog i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavioca (stav 1), da
nedostojnost prestaje oproštajem ostavioca u formi propisanoj za punovažnost
testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju (stav 2), da se oproštaj ne može dati
ako je nedostojni nasljednik pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teže krivično
djelo ili je vršio neprijateljsku djelatnost protiv Bosne i Hercegovine, pa se do smrti
ostavioca ne vrati u zemlju (stav 3) i da postojanje nedostojnosti sud utvrđuje po
službenoj dužnosti osim u slučaju iz tačke d) prethodnog člana (stav 4).
Prema tome, za razliku od isključenja iz naslijeđa nasljednika (odredbe
članova od 49. do 51. Zakona o nasljeđivanju) koje mora biti izraženo nesum njivo u
testamentu ili ugovoru o nasljeđivanju od strane ostavioca, na neodostojnost
ostavinski sud u pravilu, sa zakonom propisanim izuzetkom, vodi računa po službenoj
dužnosti. Izuzetak se odnosi na tačku d) odredbe člana 163. Zakona o nasljeđivanju,
na kojoj, pozivom na presudu Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
broj 096 -0-K-06-000227 od 10.10.2006. godine, a sa tvrdnjom da je „doveo oca u
prilike koje su opasne po život ili zdravlje“, tužilac zasniva svoje traženje u pogledu
utvrđenja nedostojnosti tuženog D.Đ.2 da naslijedi pravnog prethodnika parničnih
stranaka M.Đ.1.
Međutim, navedenom presudom, tuženi D.Đ.2 je pravosnažno oglašen krivim
da je radnjama bliže opisanim u izreci svom ocu, ostaviocu M.Đ.1, nanio lake tjelesne
povrede u vidu rasjekotine kože na glavi, odnosno da je počinio krivično djelo „Nasilje
11
u porodici“ (iz člana 218. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH) radi čega mu je izdat
kazneni nalog i izrečena uslovna osuda (utvrđena kazna zatvora u trajanju od trideset
dana koja se neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine ne učini novo krivično
djelo). Dakle, na taj način tuženi D.Đ.2 se nije „teže ogriješio o obavezu izdržavanja
prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku obavezu izdržavanja“, za postojanje
kojeg osnova su relevantne okolnosti kao što su trajanje neizdržavanja, potrebe
ostavioca kao izdržavanog lica i mogućnosti nasljednika kao davaoca zakonskog
izdržavanja, niti je propustio „ukazati ostaviocu nužnu pomoć koju mu je mogao
pružiti bez opasnosti po vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su
opasne po život ili zdravlje“, u kom slučaju , moraju egzistirati okolnosti koje
potvrđuju da je nasljednik ostaviocu propustio pružiti nužnu pomoć u prilikama
opasnim po život i zdravlje bez opasnosti za sopstveni život, a što bi po stajalištu ovog
suda, postojalo kod ispunjenja elemenata bića krivičnog djela nepružanja pomoći ili
krivičnog djela napuštanja nemoćnog lica (odredbe članova 172. i 173. Krivičnog
Zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst – „Službeni glasnik
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 19/20), a ne nasilja u porodici ili lake
tjelesne povrede, kao što je u datoj situaciji. Ovo tim prije, imajući u vidu i utvrđenja
prvostepenog suda da se i ostavilac prema tuženima nasilno ponašao i na taj način
moralno ogriješio, koje je zasnovano na pravilnoj i potpunoj ocjeni provedenih
dokaza tokom postupka, odnosno pravilnoj primjeni odredbe člana 8. Zakona o
parničnom postupku (sadržana na strani devetnaestoj pasus posljednji i strani
dvadesetoj pasus prvi obrazloženja pobijane presude , koju u potpunosti, kao takvu,
prihvata i ovaj sud).
Konačno, osnovano tuženi pobija pravilnost odluke prvostepenog suda
sadržane u stavu prvom (I) izreke pobijane presude, kojim je odbijen zahtjev tužioca
za utvrđenje da je ništavo rješenje o nasljeđivanju od 11.03.2019. godine i nal aganje
brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog rješenja o
nasljeđivanju.
Naime, uvažavajući činjenice na kojima je zasnovan ovaj zahtjev tužioca, te
posebno okolnost da je prvostepeni sud svojom odlukom ostavinu iza ostavioca M.Đ.1
rasporedio nasljednicima (tužiocima i tuženima) na osnovu pisanog ostaviočevog
testamenta pred svjedocima od 22.07.2014. godine (uz utvrđenje da je isti ništav u
dijelu koji se tiče ¼ imovine sa kojom je raspol agano i redukciju raspolaganja u cilju
namirenja nužnih nasljednih dijelova), a koje postupanje je u osnovi potvrđeno i
odlukom ovog suda (uz određene korekcije, o čemu će biti više riječi u nastavku ovog
obrazloženja), u konačnici , raspolaganje zasnovano na rješenju o nasljeđivanju se
pokazuje nezakonitim (protivno Zakonu o nasljeđivanju) i zbog toga , njegovo dejstvo
mora biti ukinuto odnosno stavljeno van snage. Jer, kako to s pravom tuži lac u žalbi
navodi, apsolutno kontradiktorno i neodrživo je da sud ostavinu u konačnom raspravi
na osnovu punovažnog testam enta ostavioca, a da ne stavi van snage rješenje o
nasljeđivanju koje je naknadno doneseno u ostavinskom postupku , u kojem nije
učestvovao jedan od nasljednika prvog nasljednog reda koji je ujedno i (isključivi)
testamentarni nasljednik i koje je provedeno kod nadležnog organa koji vodi
evidenciju prava vlasništva na nepokretnostima . S tim da, ovdje treba naglasiti da je
suština ovog zahtjeva da se rješenje o nasljeđivanju stavi van snage i da se naloži
brisanje uspostavljenog zemljišnoknjižnog stanja na osnovu takvog rješenja o
nasljeđivanju (koje je u potpunosti , odlukom suda , zamijenjeno time što je
zaostavština raspravljena saglasno pisanom testamentu i redukcijom testamentarnog
raspolaganja zbog namirenja nužn ih nasljednih dijelova), a što se po rezonovanju
12
ovog suda postiže i „utvrđenjem da je rješenje o nasljeđivanju ništavo“, dakle, takav
zahtjev u biti proizvodi isto pravno dejstvo, te, ono što je ključno, nalaganjem
„brisanja zemljišno knjižnog stanja u zk.ul. Br. 486 K .o. P., nastalog na osnovu
navedenog rješenja o nasljeđivanju, broj sudskog spisa: 96 0 O 120673 19 O, broj
spisa notara: UPP -11/2019 od 11.03.2019. godine, pravosnažno 11.03.2019. godine“,
kako je to tužbenim zahtjevom tužioca traženo, bez podvođenja ovog zahtjeva pod
odredbu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, koja se odnosi na ugovore, a ne
sudske odluke (odnosno odluke notara kao povjerenika suda).
Isto tako, sa pravom tužilac u žalbi ukazuje i na pogrešnu odluku prvostepenog
suda sadržanu u stavu četvrtom (IV) izreke pobijane presude, i to u dijelu koji m je
nakon izvršene redukcije testa mentarnog raspolaganja ostavioca zbog povrede
nužnih nasljednih dijelova tuženih saglasno odredbama članova 32, 33, 35. i 41.
Zakona o nasljeđivanju, odredio da je tužilac dužan „priznati i trpjeti da se
protivtužioci upišu u zk. ul. br. 486 K .o. P. kao suvlasnici navedene nekretnine sa
dijelom 1/6“. Ovo stoga što, nakon pravilnog utvrđenja da je raspolaganje
testamentom ništavo u dijelu kojim je raspolagano imovinom D.Đ.3, zakonski
nasljedni dio tuženih iznosi po ¼ nekretnina upisanih u zk. ul. broj 486 K .o. P., iz
čega slijedi jasan zaključak da je njihov nužni nasljedni dio predstavlja dio od po 1/8
predmetnih nekretnina, a ne po 1/6 ( niti eventua lno dio od 1/6 ukupno). U tom
kontekstu, na pravilnost ove odluke (sadržane u stavu IV izreke pobijane presude),
osnovano ukazuju i tuženi u žalbi, navod ima da je ista kontradiktorna i da su imena
tuženih (protivtužilaca) u izreci prvostepene presude pogrešno napisana.
Na kraju, valja reći i da tuženi bez osnova u žalbi dovode u pitanje pravilnost
zaključka i odluke prvostepenog suda da je pismeni testament pred sv jedocima iz
2014. godine ništav samo u dijelu kojim je raspolagano sa ¼ imovine D.Đ.3 (odluka
sadržana u stavu II izreke pobijane presude), odnosno sa imovinom koja ne
predstavlja zaostavštinu, jer je u vlasništvu D.Đ.3 po sudskom poravnanju (nagodbi)
Osnovnog suda u Brčkom broj P.br.39/96 -I od 09.10.1996. godine, te da je iz tog
razloga predmetni testament u cjelosti trebao biti utvrđen ništavim.
Gore navedeno ne stoji, budući da takav zaključak i za ovaj sud ne proizilazi iz
shodne primjene odredbe člana 10 5. Zakona o obligacionim odnosima (shodnom
primjenom Zakona o obligacionim odnosima je donesena i odluka o ništavosti
testamenta), koja propisuje djelimičnu ništavost i to na način da ništavost neke
odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez
ništave odredbe i ako ona nije bila uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je
ugovor zaključen (uz napomenu da i odredba člana 67. Zakona o nasljeđivanju
propisuje mogućnost da testament, može biti samo u dijelu ništav, dakle, ne i nužno u
cjelosti). U konkretnom slučaju, ovaj sud nalazi da je pravni prethodnik parničnih
stranaka (ostavilac M.Đ.1) imao puno pravo da (uz redukciju na ime povrede nužnih
nasljednih dijelova tuženih) na zakonom propisan način (saglasno odredbi člana 71.
Zakona o nasljeđivanju) za slučaj smrti testamentom kao jednostranim pravnim
poslom raspolaže svojom imovinom (a to su 3/4 nekretnina upisanih u zk. ul. broj
486 K.o. P.) i da na punovažnost takvog raspolaganja (ništavost) ne utiče okolnost da
je raspolagano i sa imovinom koja nije njegova odnosno ne predstavlja njegovu
zaostavštinu (1/4 predmetne imovine koja je vlasništvo D.Đ.3), jer ta okolnost nije
bila uslov takvog raspolaganja niti odlučujuća pobuda zbog kojeg je raspolaganje
učinjeno (sastavljen pisani testament pred svjedocima).
13
Kod izloženog, na osnovu odredbi članova 346. i 350. stav (1) tačke a) i d)
Zakona o parničnom postupku, valjalo je djelimično uvažiti žalbe parničnih stranaka i
prvostepenu presudu u dijelu preinačiti a u dijelu potvrditi, odnosno uvažavajući
specifičnost postavljenog tužbenog i protivtužbenih zahtjeva (a držeći se pri tome
zakonskih granica ispitivanja prvostepene presude odnosno pazeći po službenoj
dužnosti samo na pravilnu primjenu materijalnog prava i taksativno propisane
povrede odredaba parničnog postupka) o istima odlučiti kao u stavovima prvom,
drugom, trećem, četvrtom i petom izreke ove presude, a kod toga da su stranke i u
konačnom djelimično uspjele u ovom sporu, te da je prijedlog tužioca pred
prvostepenim sudom bio da svaka stranka snosi svoje troškove i da nije postavio
zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, saglasno odredbi člana 131. stavovi
(1) i (2) u vezi sa odredbom člana 120. stav (2) Zakona o parničnom postupku, o
troškovima cijelog parničnog postupka odlučeno je kao u stavu šestom izreke ove
presude, na način da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Šejla Drpljanin